Po Zakonu o igrama na sreću RS-a iz 2019. godine, samo Lutrija RS-a u vlasništvu Mileta Radišića može priređivati elektronske igre i za to plaća naknadu od svega 5 posto. Legalnim priređivačima je to onemogućeno, a na ostale vrste igara plaćaju porez od minimum 20 posto. Radišićeva Lutrija na taj način nastavlja da profitira na monopolističkom priređivanju elektronskih igara na sreću! 

Pritom, privatni priređivači kada plaćaju ovaj porez od 20% imaju definisan minimalan prag u iznosu od 1.000 KM, tako da su u obavezi plaćati ovaj porez čak i ako posluju u minusu. Na ovaj način se njihove poreske obaveze penju i do nevjerovatnih 30 posto.

Radišić je političkim utjecajem ishodovao da njegove firme dobiju dvostruki monopol. Povlašten položaj na tržištu Radišiću je omogućen tako što je Lutrija RS-a sa Casinos Austria VLT AG osnovala Elektronsku videolutriju (EVL) preko koje su Radišiću omogućili apsolutni monopolski položaj na tržištu i dodatno bogaćenje. EVL je ovlastila Radišićevu firmu Senet i dala mu ekskluzivno pravo posredovanja u zaključivanju ugovora o postavljanju elektronskih aparata za igre na sreću.

Prethodno je Radišić iskoristio svoj utjecaj i izdejstvovao da upravo ti aparati budu oporezovani sa samo pet posto, u odnosu na sve ostale priređivače koji za obavljanje svoje djelatnosti moraju uplatiti državi porez od minimum 20 posto.

Ono što je još pogubnije po društvo i zajednicu, jeste da se aparati za igre na sreću, koje zastupa Radišić i od kojih ubire enormnu zaradu, postavljaju i u ugostiteljskim objektima koji za to ne plaćaju nikakve naknade, nemaju prijavljene radnike, nisu adekvatno opremljeni za tu vrstu usluge – nemaju nadzor, sefove, posebne prostorije… I ono najgore - nema kontrole maloljetnika, ne traži se na uvid dokaz o punoljetnosti?

Osobe koje nemaju 18 godina ne mogu ni prići uplatnim mjestima legalnih priređivača, dok su im u ovakvim ugostiteljskim objektima, gdje se organizuju igre na sreću sa akcentom na terminale – vrata širom otvorena!

Gledajući ekonomsku stranu, ova situacija veoma lako i brzo može dovesti do potpunog gašenja pojedinih priređivača, ostavljajući ih u ogromnim gubicima… Što će za posljedicu imati i gašenje na hiljade radnih mjesta koje su legalni priređivači obezbjeđivali u okviru ove industrije.

Legalni priređivači na ovaj način su postali žrtve monopolističke i nelojalne konkurencije na tržištu igara na sreću u RS-u. A kompanije iz ove industrije su u razvoj biznisa uložile mnogo sredstava, zalažući se za dobru zakonsku regulativu i zaštitu maloljetnika od prevelike izložnosti ovoj vrsti zabave.       

Da stvar bude apsurdnija, resorna ministarka je predstavila u javnosti ovu situaciju kao “dobar ekonomski potez” na osnovu kojeg se u budžet slilo više novca od poreza. Pritom je zanemarila činjenicu da je taj novac došao isključivo od priređivača koji trpe nevjerovatan monopol Radišića i njegovih firmi i koji su, praktično, dovedeni u situaciju da plaćaju porez od čitave industrije, iako ubiru prihode od samo jednog dijela.

Model po kojem se jednom dijelu neke industrije poveća porez za čak 300 posto, a pritom im se ukinu mogućnosti za rad, teško da može dati bilo kakve rezultate na duže staze, osim onih kratkoročnih koji će se upotrebiti u dnevno-političke svrhe.

Jer nema sumnje da će takva situacija dovesti do gašenja priređivača, a državi vremenom ukidati konstantne prihode i čitavo poslovanje u industriji igara na sreću prebacivati u sivu i crnu zonu.

(PR)