Piše: Dino MUSTAFIĆ 

(1992 – 2022)

• trideset godina poslije nemam više 22 godine
• trideset godina poslije se opet bojim da će početi rat kao ’92
• trideset godina poslije nam opet kažu “spavajte mirno”, a ja im ne vjerujem
• trideset godina poslije znam iz iskustva na sopstvenoj koži da nema milosti za slabog. A to se ne smije ponoviti drugi put u samo trideset godina.
• trideset godina poslije znam da se Bosna ne može “mirno razdružiti”
• trideset godina poslije smo prilično daleko od toga da je prošlost prošla

• trideset godina poslije suštinski nije ništa napravljeno. A nije trebalo mnogo da se to napravi. Nastavlja se stara priča.

• trideset godina poslije se govori na isti način kao onda, kada su njihove ideje razorile i uništile gradove, pobile i iselile stanovništvo. Danas im okolnosti idu na ruku, oni su ponovo na istim mjestima i istim pozicijama. To su naprosto ljudi u službi zla. Još jednom se dokazuje da se zlo ne mijenja.
• trideset godina poslije nismo ništa učinili da ih stavimo izvan utjecaja, jer nemamo neke nove političare i drugačije intelektualce.
• trideset godina poslije mediji su opet zatrpani tim mračnjacima i posvećuje im se velika pažnja.
• trideset godina poslije većina opet svjesno podržava i glasa za zlo, sarađuje sa njim i raduje mu se.
• trideset godina poslije slave se ratni zločinci, dželati krvavih ruku, kliče se jeziku rata i mržnje, teku salve uvreda i huškanja na druge
• trideset godina poslije suočenje sa prošlošću i pomirenje nismo dočekali. Umjesto toga stare mržnje dobijaju novi zamah. Pobjednici u Drugom svjetskom ratu proglašeni su poraženim, a poraženi pobjednicima. To vrijedi i za događaje u bliskoj prošlosti.
• trideset godina poslije nacionalizam zaglupljuje kao i onda
• trideset godina poslije izgubili smo osnovni smisao za realnost i vlastito dobro.
• trideset godina poslije ništa nije stabilno. Ni institucije, ni moral, ni ekonomija, ni financije. Etno kriminalci i mafijaši u sprezi s kriminalnim dijelovima vlasti kupili su sve što je vrijedno.
• trideset godina poslije niko nije u BiH od visokih političkih dužnosnika dobio niti jedan dan zatvora za kriminal, korupciju i zloupotrebu vlasti
• trideset godina poslije sve je na prodaju.
• trideset godina poslije od zemlje u kojoj smo se rodili napravili su zemlju koja je jedna od najsiromašnijih i najkorumpiranijih u Evropi
• trideset godina poslije još više odjekuje ćutanje i ravnodušnost na sve podlosti, prostakluk i primitivizam onih koji odlučuju o našim sudbinama, uz dobrovoljno prihvatanje vladavine najgorih
• trideset godina poslije u ovakvom sistemu najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovjek jeste da prepozna, identifikuje i označi zlo.
• trideset godina poslije je opet sa političkom krizom u mojoj državi direktno ili posredno povezan Beograd. Ni poslije toliko godina zbog svog položaja, istorije i ambicije svojih vlastodržaca ne ostavljaju Bosnu na miru.
• trideset godina poslije se srpski i hrvatski šovinizmi dopunjuju i međusobno hrane. Sve se to reflektuje na BiH kroz secesionizam SNSD-a i segregaciju HDZ-a
• trideset godina poslije Dodik i Čović smatraju da budućnost ove zemlje ovisi o dva nacionalistička projekta, pa su rehabilitovali srpsko-hrvatski savez iz ratnog vremena
• trideset godina poslije nam treba kao nikada u bliskoj istoriji politička alternativa koja će politikama mira i povjerenja vratiti zajedništvo i solidarnost, sačuvati mir i spasiti nove generacije od krvi i nasilja
• trideset godina poslije nam treba pameti i racionalnosti da zaustavimo zlo koje se nadvilo nad nama
• trideset godina poslije međunarodni akteri iz EU i SAD, uz sve prigovore, čuvaju stakleni, porozni suverenitet BiH od kolapsa i novog rata.
• trideset godina poslije ratni zločinac Karadžić je u zatvoru, a njegove političke ideje i ciljeve na slobodi sprovodi Milorad Dodik.

(Tačno.net)