Amir Gross Kabiri, izraelski poduzetnik koji je na mrtvom Aluminiju napravio ipak održivo poduzeće Aluminij Industries, koje osim što dijeli znatan broj plata, plaća i najamninu mrtvom gigantu, piše portal Hercegovina.info.

Aluminij Industries mjesečno plaća više od 50 hiljada maraka, preciznije 50.406 maraka za najam Aluminiju. Samo za ljevaonicu izdvaja 35.100, za upravnu zgradu 11.906, alatnicu i vozila još 3.400 konvertibilnih maraka i ipak uspijeva raditi, dijeliti plate, pa kako smo nedavno pročitali sponzorirati i sportske klubove u Mostaru.

"Da je Abraham grupa ponizila sve one koji su bili u i oko Aluminija, i pokazala da se i kod nas ipak može", smatraju i bivši sindikalisti, sada bez funkcije i isti među jednakima nezbrinute raje starih radnika Aluminija.

Pero Bebek i Romeo Biokšić smatraju da je Abraham grupacija pokazala da se moglo opstati, da je bilo u interesu i volje bivših direktora i politike.

"Ako se priča o zdravim i normalnim, ne posebno obrazovanim ljudima, sa osnovnom školom ili zanatom i oni će znati da su bila tri načina da Aluminij nikada ne doživi krah. Kada je aluminij na svjetskoj burzi počeo padati, a struja rasti, to se počelo događati 2009., 2010., 2011., 2012., bilo je novca. Mijo Brajković je izjavio da je ostavio 92 miliona maraka. Za 20 miliona su mogli uraditi finalnu proizvodnju, drugim riječima trupac od 6 metara je bio po toni 2.300 dolara, a malih proizvoda od te tone, bilo da je to prozor, čaša, stol, bi se prodalo za 30-40 hiljada dolara. Slično je u drvnoj industriji, kada prodaješ balvane i namještaj. Naši su se morali dosjetiti da rade tu finalnu proizvodnju".

"Prodavali bi finalne proizvode, i nikada ne bi ušli u minus. Druga opcija bila je da umjesto 24 posto državi ide 44 posto, a oni će nama jeftiniju struju, kao sva ostala Evropa, 40 eura otprilike i mi bi tada poslovali u plusu, nikad marke u minus. Treća opcija. Kada su naši neinteligentni direktori, i politika koja ih postavlja shvatili da ne mogu dobiti struju po 40 eura, jer nije taj pokušaj trajao dan, nego sedam godina, onda su trebali ugasiti dvije hale elektrolize, pa bi ona umjesto 16 miliona mjesečno plaćali osam miliona maraka mjesečno, a 60 ćelijaša bi prebacili u Ljevaonicu da pretapaju kao sad Abraham grupa. I ta treća varijanta bi bila da ne budemo ni marke u minusu. Međutim, ti naši ljudi nisu trebali imati neku pamet, ni fakultete da dođu gdje jesu, a oni su i danas svi smješteni dobro, a gdje smo mi“, kaže Pero Bebek.

Znatan dio bivših radnika Aluminija i dalje je nezbrinut, neki su već iselili, drugi čekaju sudbinu, i ne miču s mjesta. Pero Bebek, koji ni sam još uvijek nije riješio svoj status i nema nikakvo primanje, i tek se na ljeto nada penziji, tjera pravdu za one koji su već djelomično riješili.

Za Romea Biokšića već odavno pričaju da je iznevjerio radnike i uhljebio se u Elektroprivredu HZHB, no on kaže da zapravo ne radi nigdje, za njega nema posla, tek povremeno ide na rad u EU.

Aluminij je godinama bio uhljebistan, pa je svaki direktor dovodio svoje ljude, samo za vrijeme Marija Gadžića primljeno je novih radnika više od stotinu, a jedna osoba je primljena i na dan gašenja preduzeća.

Uhljebistan je pak neodrživ, jer Aluminij nije opstajao ni svoj na svome, a Aluminij Industries plaća solidnu najamninu i ipak opstaje. U najboljim vremenima radnici Aluminija su protestvovali, bunili se i tražili veća prava, premda su ih u okruženju već imali.

"Kako im sada može biti dobro, a prije im nije bilo dobro, i uvijek su se bunili, tražili veće plate", pita onako hipotetički Biokšić.

Aluminij pak uzima najamninu, pomalo kako se šuška prodaje od stare imovine, pa čak i voće bere i donira.

Stari Aluminij u prvih 10 mjeseci zahvaljujući upravo najamnini ima prihod 1.6 miliona maraka, a uz najam tu je i prodaja rezervnih dijelova, anodnih ostataka i ostalog što se ne bi smjelo prodavati. Već je nabio i solidan broj radnika, a nema nikakve proizvodnje, piše Hercegovina.info.

Na temeljima nekadašnjeg Aluminija giganta danas dva preduzeća. Jedno koje Izraelac, koji obožava crnu boju i otvoreno podupire LGBT populaciju drži ipak na zdravim nogama, drugo koje radi po starom neodrživom sistemu, pa čak i jabuke bere svojima.