„Dragane lopove, Dragane lopove“, vikali su Draganu Čoviću demonstranti  pred mostarskim HDZ-om u julu  2019., nakon što je izdahnuo Aluminij.  

Nekadašnji gigant, kojim se ponosila Hercegovina ugasio se 10. jula 2019., svega par minuta iza ponoći. Uslijedilo je veliko ogorčenje javnosti i protesti  radnika i članova im porodica pred HDZ-om. Bili su to teški dani za predsjednika stranke, koji je po prvi puta postao meta nezadovoljnika, nazivan lopovom i gađan flašama napustio centralu stranke, piše Hercegovina.info. 

Ubrzo je pobunjenički duh ugušen, dio ljudi pospremljen u elektroprivredna preduzeća u kojima kadrovira HDZ. Čović se protestnom skupu nije obratio, a u trenutku kada se očekivalo njegovo obraćanje demonstrantima završio je pred Aluminijem. Kasnije je oprao ruke od preduzeća i najavio da će gasitelji Aluminija odgovarati. 

„Ne postoji baš nikakva, ali apsolutno nikakva lična, moralna - odgovornost moja. Jer oni koji danas pokušavaju, koji su isisavali godišnje milione ili desetine miliona maraka zaštititi tu svoju poziciju neće je moći zaštititi. Sve će izaći na vidjelo, do zadnje marke“, pričao je pet dana nakon gašenja Aluminija Dragan Čović. 

Naravno, ni s pet godina vremenskog odmaka ništa nije izašlo na vidjelo, i nema odgovornosti za barem jednu konvertibilnu marke od miliona nestalih u tom preduzeću.   

Pokrenut je ubrzo, izvjesno je s ciljem anesteziranja javnosti i bajati predmet u Tužiteljstvu HNK-a protiv direktora o kojem do danas ne znamo ništa. U međuvremenu HDZ je dio direktora obuhvaćenih predmetom uhljebio na federalne nadzorne i druge funkcije, premda su u vrijeme uhljebljivanja bili pod istragom. I danas je tema mnogih razgovora pitanje što je ubilo mostarski Aluminij. Jedni se i dalje kunu da je to cijena struje, drugi da je to kriminal, treći da su direktori bili nesposobni, a istini bi bilo najbliže da su svi pomalo u pravu, a da je dominirao kriminal. 

Ono što su inspektori posebno primijetili jesu ugovori nepovoljni po Aluminij, a ko god da je radio s Aluminijem zaradio je barem onoliko koliko je Aluminij gubio radi tog posredovanja. 

Finansijska policija upirala je prstom i u one koji su se registrirali i imali samo jednog kupca ili samo jednog dobavljača, a ugasili se kad je Aluminij ugašen, što bi značio da su bili registrirani samo da se uzme novac. 

Unatoč svemu tome, oko Aluminija nema niti jedne optužnice koja se odnosi na finansijske izvještaje nakon gašenja Aluminija. Po finansijskim kontrolama do 2014. podignuta je ranije jedna optužnica, a bivši direktor Ivo Bradvica oslobođen. 

Dosadašnjih godina stari radnici Aluminiju su donosili vijenac i palili svijeću, kao što se čini svakom dobrom pokojniku. No, kako vrijeme prolazi, nekadašnji gigant i hranitelj hiljadu hercegovačkih porodica pada u zaborav.

„Što se tiče nas koji smo obilježavali proteklih godina godišnjicu gašenja nema ništa u planu po unaprijed navedenom“, kažu nam bivši radnici i sindikalisti upitani o petoj godišnjici. Pet je godina i od izjave da će istina o Aluminiju izaći na vidjelo. Međutim, ubice hercegovačkog diva šetaju slobodno. Ništa još nije izašlo na vidjelo, a hoće li i kad će ne zna se.