Danski povjesničar Christian Axboe Nielsen, stručni suradnik Suda u Haagu, autor knjige "Nismo mogli vjerovati" o raspadu SFR Jugoslavije, govorio je za "Jutarnji list" o prijelomnim događajima i ličnostima iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Njegova je glavna teza da se Jugoslavija nije mogla sačuvati, ali da se nikako nije morala raspasti na tako svirep i tragičan način. Govorio je o Jugoslaviji nakon Josipa Broza Tita i novim liderima.

"Jedna stvar koja je upadala u oči odmah, sa pojavom Miloševića, a potom i Tuđmana i ostalih, bila je "potraga za novim Titom". Ali, srpskim, hrvatskim, bosanskim. Što god oni govorili, ili poricali, mislim da se, kada sve ogolimo, radilo baš o tome. Mnogi maštaju da budu Tito, a pri tom nisu Titu ni do koljena. Kritičan sam prema Titu, on je ipak bio autoritarni doživotni predsjednik, ali ovi prostori, ili ako hoćete Hrvatska, nikada nije imala neku političku ličnost takvog svjetskog formata kakav je bio Tito. On je čovjek epohe. Bio je važan dio tadašnjih međunarodnih odnosa. Milošević se na neki način nametao Srbima i provodio svoju politiku pokušavajući imitirati Tita, slično je bilo i sa Tuđmanom, koji je, zna sa, velikim pijetetom govoriti o njemu".

Govoreći u Slobodanu Miloševiću i Franji Tuđmanu, danski povjesničar je ukazao na sličnost i razlike među njima.

"Ne mislim da se Hrvatska, kao i ostali, nije trebala suprotstaviti Miloševićevim planovima o stvaranju neke jako centralizirane i unitarne države. Svakako da je Milošević želio iskoristiti za svoje ciljeve određenu nesposobnost režima koji je upao u političke, društvene, ekonomske i socijalne probleme. Njegove ambicije su bile neprihvatljive za sve ostale, ali je on smatrao da ima snage to provesti unatoč protivljenju svih drugih. Tuđman se pojavio nakon Miloševića, možda i kao njegova posljedica, ali oni su trebali jedan drugoga. Miloševiću je trebao jedan Tuđman i obratno. Ne kažem da ga je on stvorio, ili nije, ali sigurno da je Milošević svojom politikom pomogao da se Tuđman profilira na političkoj sceni. Mislim da neću pogriješiti ako kažem da se tada na srpskoj sceni pojavio neki umjereni prodemokratski, ili proevropski političar, onda ne bi bilo potrebe ni za onakvim Tuđmanom. Milošević jeste bio pokretač ratova, ali ne bih amnestirao ni Tuđmana i ostale, čak mislim da bi i njega sudili u Haagu. Doduše, i po Haaškom sudu, koji možda nije ispunio svoju ulogu do kraja, ipak možemo precizno odrediti, da tako kažem, stupnjeve nečije krivnje, počinjenih zločina i odgovornosti za njih", kazao je danski povjesničar.    

("SB", "JL")