Vasilj piše da za sada razgovori idu u pravcu da Bošnjaci prestanu Hrvatima uzurpirati poziciju u Predsjedništvu BiH te da se Hrvatima omogući nesmetan izbor izaslanika u domove naroda. U tim institucijama bi zakonski trebalo zaštititi konstitutivnost naroda dok bi sva ostala zakonodavna tijela kao i do sada bila zasnovana na građanskom načelu – jedan čovjek jedan glas.

S druge strane bošnjački kadrovi bi u znatno većem postotku nego li je to sada slučaj popunjavali vodeća mjesta državnih i entitetskih agencija, poduzeća, institucija najvjerojatnije prema omjeru popisa stanovništva... Otud i stalni spinovi Izetbegovića da Hrvati popunjavaju više mjesta nego li im pripada, smatra Vasilj.

No, u igri je očigledno nešto puno veće od BiH. Odnosi SAD-a s Rusijom se na mnogim „frontovima“ Drugog hladnog rata sve više zaoštravaju. Jedan od njih, ne baš najvažniji, se očigledno vodi i na Balkanu. Milorad Dodik je jedan od pouzdanijih saveznika Vladimira Putina. Kao takav neprihvatljiv je američkoj, a sada i većem dijelu evropske administracije. Otuda i nedavne sankcije. Dodika se želi isturiti i prikazati kao jedini istinski problem. Zbog toga Washington više ne može trpjeti zategnute odnose na relaciji Sarajevo-Mostar i projektu kojega su oni stvorili Federaciji BiH, piše Vasilj. 

Zato se krenulo u novu vrstu razgovora. Bez medijske pompe. Zato su Plenković i hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman nedavno bili u Sarajevu. Zato pomirljive izjave posljednjih dana. Jedino je Izetbegović prekjučer iskočio iz šina opet poručujući kako Hrvati popunjavaju više mjesta nego li im to pripada. 

Razgovarati treba. Dijalog je nužan. Ali oprezno! Puno toga se obećaje. Puno toga se potpiše, ali se ne provodi. No Amerikanci i Europljani su ključ. Oni su ti koji političkom Sarajevu trebaju reći dosta je bilo narušavanja Washingtonskog, Daytonskog i drugog dijela Mostarskog sporazuma. Vrijeme je za njihovu provedbu i eto rješenja ukoliko se ono želi, zaključuje Vasilj.