Malo je ko pomislio te presudne 2012. godine, kada je Ivica Dačić odlučio da promijeni stranu i napravi vladu sa naprednjacima, da će njegov politički put u narednoj deceniji biti ovako katastrofalan. Prije deset godina postao je premijer, a danas nakon "pakta sa đavolom" bori se za cenzus i planira koaliciju sa političkim amaterima, piše portal Direktno.rs

"Možda se u Srbiji ne zna ko će biti predsjednik, ali se dobro zna ko će biti premijer", istakao je Dačić te presudne izborne noći 2012. godine, nakon proglašenih rezultata.

I imao je Dačić čime da potkrijepi svoju nadmenu rečenicu - njegov SPS je ostvojio 14,53 posto glasova, odnosno 44 mandata, što je predstavljalo najveći uspjeh socijalista nakon Petog oktobra.

Uspio je Ivica da lijepo pliva u političkim vodama, jer je uvijek bio taj "tas na vagi" kada je u pitanju formiranje, kako Vlade Mirka Cvetkovića 2008. godine, tako i svoje vlade te 2012.

Ključna godina za Ivicu Dačića bila je 2006., kada je preminuo Slobodan Milošević, a Dačić postao predsjednik SPS. Na parlamentarnim izborima 2007. Dačić i SPS su pokazali da mogu i bez Slobe, te su osvojili 5,6 posto glasova. Na parlamentarnim izborima 2008. SPS osvaja 7,5 odsto glasova i vraća se na gotovo identičan procenat glasača kao sa parlamentarnih 2003., dok je Milošević još uvijek bio predsjednik socijalista. Te 2008. Dačić pravi vladu sa demokratama i SPS se na velika vrata vraća u vlast.

Pobjeda Tomislava Nikolića predsjedničkim, kao i odličan rezultat socijalista na parlamentarnim izborima 2012., omogućile su Dačiću da izabere stranu koja će mu dati ono što je najviše želi - premijersko mjesto. Teško da je znao da će ga to mjesto skupo koštati.

Premijersko mjesto predsjednik socijalista nije dugo zadržao. Nakon parlamentarnih izbora 2014. godine, na kojima je SPS ostvario malo slabiji rezultat nego dvije godine prije (13,5 odsto), Vučić i Dačić rotiraju mjesta, te ovaj prvi postaje premijer, dok drugi postaje Prvi potpredsjednik Vlade. Tada kreće Dačićev sunovrat.

Sljedeći izbori 2016. godine pokazuju, kako pad moći, tako i pad rejtinga socijalista. Osvajaju 10,95 posto, a Dačić postaje sve manje bitan faktor, ne toliko zbog izbornog rezultata, već zbog činjenice da je Vučić u to vrijeme već prigrabio sve poluge moći u državi. Što se i pokazalo na predsjedničkim izborima 2017. godine kada Vučić osvaja 55 posto glasova i postaje predsjednik, te šalje Tomislava Nikolića u političku penziju.

Ključna godina za krah Dačićevog političkog utjecaja je upravo ta 2017. godina, jer mu je Vučić pokazao da ima kapacitet da radi šta godi hoće kada su u pitanju političke pozicije u vlasti.

I pored bojkota parlamentarnih izbora 2020. godine od strane opozicije, Dačić nije uspio da poveća broj glasova, pa je spao na 10,38 posto. Nakon tih izbora slijedi novo poniženje, pa nekadašnji premijer nije postao ni ministar, već odlazi u cirkus-skupštinu, na čijem se čelu nalazi i danas.

Novi parlamentarni izbori su za nešto manje od dva mjeseca, a i pored svog ulagivanja Vučiću, Dačić nije uspio da se nađe na zajedničkoj listi sa naprednjacima i da na taj način maskira katastrofalan rejting. Uz to, Vučić ga je natjerao da SPS podrži njega kao predsjedničkog kandidata. Gomila socijalista već odavno prelazi u SNS, pa je upitna i Dačićeva infrastruktura unutar stranke. Kada se na to dodaju i nezadovoljne struje u SPS koje više ne žele da ih Vučić ponižava i da im gasi stranku, jasno je da je za 10 godina Dačić uspio da pređe put od premijera, do nekoga ko se bori za cenzus, pa sada kao saveznike vidi ideološki dijametralno različite Zavetnike i pokret Branimira Nestorovića.

"Od zlata do blata" - mogao bi da glasi naziv neke knjige koja bi opisivala politički put Ivice Dačića u posljednjih 10 godina.