Kriza u Ukrajini ne jenjava. Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da je Washington spreman da odigra svoju ulogu, ali da će uvesti brze ekonomske sankcije ako Moskva izvrši invaziju.  S druge strane, predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski, također je danas na brifingu za novinare rekao: “Ako vi ili neki ljudi imate dodatne informacije o stopostotnoj invaziji Ruske Federacije na Ukrajinu 16. februara, molimo vas da nam date takve informacije.“

O napetosti na relaciji Rusija-Ukrajina, te da li će se ova kriza odraziti na Balkan i Bosnu i Hercegovinu, za “Slobodnu Bosnu” je govorio vanredni profesor na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu Adis Maksić. On kaže da nema puno razloga za optimizam da će pregovori, koji se nastavljaju danas, dovesti do rješenja.

Broj ruskih vojnika na ukrajinskoj granici se povećava i mogući napad je sve izvjesniji, rekao je u četvrtak glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. Vaš komentar?

Napad postaje sve realniji kao opcija, mada još nije neminovan. Da bi razumjeli dokle ovaj razvoj događaja može dovesti, prvo trebamo staviti gomilanje ruskih trupa u širi kontekst. Ono je započelo kao implicitna prijetnja invazijom u cilju jačanja pregovaračke pozicije. To je klasični "power politics" između dvije globalne sile, sastavni dio kojeg je dizanje uloga pokazivanjem vojnih mišića. 

S druge strane, politička konfrontacija je toliko odmakla da sada ima sopstvenu inerciju tako da Rusija više ne može odustati a da ne izvojeva značajne ustupke. Rat bi bio ekonomski skup za Rusiju, i Putin ga zbog toga ne želi. Međutim, povlačenje bez rezultata također ima visoku reputacijsku cijenu, a percepcije moći nisu ništa manje bitne u globalnih politikama od stvarnih mogućnosti. Na drugoj strani, Joe Biden je lider koji je tokom čitave karijere posmatrao Rusiju kroz moralne kategorije, odnosno kao ugnjetavača sloboda i ideloškog suparnika kojem se Amerika mora i može suprotstaviti jedino čvrstom rukom i bez puno kompromisa. 

U ovakvim konstelacijama nema puno razloga za optimizam da će pregovori, koji se nastavljaju i danas, dovesti do rješenja. Zbog toga je šansa za vojnu akciju Rusije u ograničenom formatu zaista porasla. Tu ne mislim na potpunu rusku okupaciju Ukrajine, jer je cijena za to previsoka, a i trenutni ruski vojni kapaciteti u regionu nisu dovoljni. Ono sto je realnije je direktno zauzimanje Donbasa, šireg područja tzv. Novorusije, i drugih dijelova istočno od Dnjepra. Time bi Ukrajina, kao potencijalni član NATO-a bila teritorijalno rasparčana. Sličan model je Rusija primjenila 2008. na Gruziju, još jednu post-Sovjetsku državu aspiranta za članstvo u NATO savezu. 

Evropa se nalazi u teškoj situaciji. Najbolje rješenje ukrajinske krize je diplomatsko, da li je to moguće?

Moguće je jedino ako se na Zapadu uvaži ruski strah od NATO ekspanzije ne kao Putinov konstrukt već kao emocija duboko utkana u rusko društvo. Kako god euro-atlanski saveznici gledali na sopstvene vrijednosti, namjere i ulogu u svijetu, oni nemaju pravo da definšu ruske percepije sigurnosti. Otpor širenju NATO-a prevazilazi politiku Vladimira Putina. Ukorijenjen je jos u hladnom ratu, a iz tog historijata danas proizilazi stav većine Rusa da je suprotstvaljanje NATO savezu vitalni interes njihove zemlje. Ako ne žele novu gvozdenu zavjesu (koja bi dovela i do dodatnog zbližavanja Rusije i Kine) zapadne zemlje moraju razgovarati o sigurnosnim garancijama. Bilo to dobro ili ne, svijet je danas multipolaran, a stub stabilnosti u takvom svijetu je dogovor između velikih sila o sferama uticaja. 

Napetost u Ukrajini može imati ozbiljne posljedice na Balkan, posebno na BiH, stav je američkog eksperta za Balkan Janusza Bugajskog. Da li mislite da ima istine u ovome i kako to posmatrate?

Isti uticaji koji se sukobe u Ukrajini nadmeću se i u našem regionu, tako da je poveznica očigledna. Politička trgovina između NATO-a i Rusije značila bi ustupke na jednom dodiru kontakta kako bi se ostvarila dobit na drugom. S druge strane, eskalacija i formiranje nove gvozdene zavjese može dovesti do toga da naš region, a posebno BiH, postanu poprište novih proxy sukoba poput onih koje smo vidjeli između iste dvije sile za vrijeme Hladnog rata. Tada smo imali Jugoslaviju da nas štiti od toga da budemo moneta za potkusurivanje u globalnom sukobu, a danas nemamo ništa.

U toku su ogromne vojne vježbe Bjelorusije i Rusije nazvane "Odlučnost unije", šta imaju za cilj, odnosno kakve političke signale šalju?

Ima za cilj da demonstrira vojnu superiornost, i time pojača pritiske kako bi se dobili ustupci na pregovaračkom stolu. Nije slučajno da se vježba održava na teritoriji Bjelorusije, i da uključuje čak 30.000 ruskih vojnika, jer je to jedan od mogućih pravaca ruske invazije.

(Razgovarala: Sanela GOJAK)