"Pa, vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana, pa da vidimo smije li, međunarodna zajednica ili bilo ko drugi, da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom", izjava je Aleksandra Vučića, koja je ušla u anale govora mržnje i ratnohuškačke retorike, a izgovorena je 20. jula 1995. godine i koju nikada ne smijemo da zaboravimo, prenosi portal Direktno.rs.

Samo devet dana nakon pada Srebrenice, 20. jula 1995. godine, Aleksandar Vučić je za skupštinskom govornicom izgovorio riječi koje su zgrozile ne samo domaću, već i svjetsku javnost.

U maniru nacističkih zločinaca, koji su u Srbiji uveli pravilo da za jednog ubijenog Nijemca streljaju sto Srba, Vučić oduševljen receptom, otvoreno se založio za istrebljenje muslimanske populacije u BiH.

On je kasnije, kada je obukao odijelo velikog Evropejca, koji čita Maxa Webera, pokušao da se opravda, rekvaši da je sve to izvučeno iz konteksta i optužio RTS da je sve namontirano u sklopu medijske hajke protiv Srpske radikalne stranke.

U javnosti se prije nekoliko godina pojavio i transkript sa sjednice Narodne skupštine, na kojoj je Vučić izgovorio ove riječi, pa ostavljamo čitaocima na slobodnu procjenu da li je sve izvučeno iz konteksta ili se Vučić zaista zalagao za ovakav monstruozni scenario:

PREDSJEDNIK: Ima riječ narodni poslanik Nebojša Leković, povreda Poslovnika.

NEBOJŠA LEKOVIĆ: Gospodin Vučić me prozvao i imam pravo na repliku.

PREDSJEDNIK: Reklamirali ste povredu Poslovnika.

NEBOJŠA LEKOVIĆ: Samo da kažem da li znam šta je fašizam. Da li je lider stranke koja propagira 100 mrtvih za jednog mrtvog Srbina, da li taj lider nije fašista? Ko je to u istoriji radio osim Hitlera. Niko više.

PREDSJEDNIK: Gospodine Vučiću niste dobili riječ, izašli ste sami. Izašli ste. Izvolite sjedite, daću vam riječ. Molim narodne poslanike za tišinu. Ima riječ narodni poslanik Aleksandar Vučić, odgovor na repliku i nema više replika.

ALEKSANDAR VUČIĆ: Da kažem, a rekao je opet o čovjeku koga su smjestili iza rešetaka, da je rekao da valjda treba 100 mrtvih muslimana za jednog mrtvog Srbina. Objasniću kako i povodom čega je to rekao Vojislav Šešelj, ali u svakom slučaju je daleko bolje nego da se zalaže kao vi i Slobodan Milošević za sto mrtvih Srba na jednog mrtvog muslimana. Evo, kako, zašto i o čemu je govorio Vojislav Šešelj. Znam da je teško da vi to razumijete, ali dajte da bar ti vaši saveznici rade svoj posao, ako ih plaćate, neka se bar potrude da vam nešto objasne.

Kada su avioni NATO pakta bombardovali srpske položaje u Republici Srpskoj, kada je bilo civilnih žrtava na Jahorini, kada je bilo civilnih žrtava u okolini Bihaća, kada je srpska nejač ginula samo zato što su srpska, a ne muslimanska i hrvatska, da vas podsjetim i na onu trudnicu i na onu djecu koja su izginula u školi nedaleko od Bosanske Otoke nekadašnje, tada je Vojislav Šešelj rekao da je jedini izlaz Srbima da pohvataju ili pripadnike UNPROFOR-a ili da zarobljenike uhvate, pa da ucijene međunarodnu zajednicu.

"Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana, pa da vidimo smije li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom. Ta izjava je bila upravo dokaz velike slobodarske tradicije SRS i upravo izraz onoga što Vojislav Šešelj želi srpskom narodu a to je sloboda i to je dokaz da nema nikakve veze sa fašizmom.