Prošlo je 30 godina od početka opsade Sarajeva. O tome je, između ostalog, za N1 govorio Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda Parlamenta BiH, bivši borac i policajac. "Opsada Sarajeva je počela mnogo ranije", govori on, nakon čega je napravio nekoliko paralela između Bosne i Hercegovine i Ukrajine.

“Vrijeme je prošlo prebrzo i pomalo uzalud. Danas mi se vraćaju slike s početka tih dešavanja. Opsada Sarajeva je počela mnogo ranije – 31.10.1991. godine. Tada smo mi u jednoj akciji u istočnom dijelu Sarajeva ustvari lišili slobode 23 lica i oduzeli preko 500 podijeljenih cijevi građanima koji su se već tad pripremali da nas napadnu”, priča Miletić.

U ovom smislu, nastavlja on, nije teško povući paralelu sa dešavanjima u Ukrajini.

“Naše tadašnje rukovodstvo nije vjerovalo da će doći do sukoba i zbog svega smo platili visoku cijenu”, govori Miletić prisjećajući se ogromnog broja njegovih stradalih kolega policajaca, te dodavši kako mu smeta činjenica da u obilježavanju datuma poput sutrašnjeg, niko ne ističe one koji su prvi oružje uzeli u ruke i pružili otpor.

“Dok god živim – neću da vjerujem da je tih 11.000 ljudi poginulo za državu kakvu danas imamo. Zato i vlastodršcima treba pružiti otpor kakav smo pružali 1992. godine”, izjavio je Miletić, naglašavajući da preko polovice bh. populacije živi na rubu siromaštva.

Pored domaćih vlastodržaca, osvrće se i na međunarodne zvaničnike, naročito na visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, koji je danas izjavio kako “situaciju poput one koja se desila prije 30 godina međunarodna zajednica bi odmah u početku ugušila”.

“Ne vjerujem mnogo njihovim riječima, pogotovo jer se ponašaju licemjerno kada je u pitanju funkcionisanje institucija BiH zadnjih 25 godina. Ako ništa, BiH je, barem zbog moralnih razloga – ratnih dešavanja i genocida koji se desio na njenom tlu – trebala postati članicom Evropske unije. Jedan dio domaćih zvaničnika misli da će pojedini ratni ciljevi koji nisu ostvareni od 1992. do 1995. godine biti ostvareni sada. Ja sam ubijeđen da ima dovoljan broj svjesnih ljudi u BiH i da neće doći do ratnog sukoba, ali da može doći do eventualne eskalacije na određenim područjima i do pojedinačnih sukoba – to je moguće”, mišljenje je delegata u PSBiH.

Kada su u pitanju opstrukcije koje pristižu iz Doma naroda Parlamenta BiH – Miletić navodi kako je ono što pojedini delegati rade čisto vrijeđanje inteligencije bh. građana, ali i Evropske unije – a prisjećajući se nedavno održane sjednice na kojoj su oboreni ključni zakoni za daljnji napredak BiH na EU putu.

Upravo u tom kontekstu, pojašnjava gost N1, možemo napraviti još jednu paralelu između BiH i Ukrajine.

“Sve ovo u Ukrajini nije počelo zato što je Ukrajina htjela da uđe u NATO. Ovo je sve počelo prije 2014. godine kada je Ukrajina iskazala svoju želju da uđe u Evropsku uniju i izađe iz bloka evro-azijskih zemalja na koji je Ruska Federacija imala uticaj. Očigledno, i ovdje su shvatili – što je brži put ka EU, to će više jačati i institucije BiH, a to znaći da će kad-tad biti u zatvoru”, stav je Zlatka Miletića.

Zaključuje kako se svim silama radi da BiH ne dođe do pregovaračkih poglavlja 23 i 24. a koji, ukratko, podrazumijevaju reforme u oblasti pravosuđa, pravde i bezbjednosti.

Trenutno stanje unutar Evropske unije, Miletić povezuje i sa današnjim otvaranjem Međunarodnog sajma privrede, čiji je pokrovitelj Mađarska.

“Zaprepastilo me da je pokrovitelj Međunarodnog sajma privrede zapravo mađarski premijer koji je izjavio da ‘Evropa ima problema s tim kako integrirati dva miliona muslimana koji žive u BiH’. To ne bih nazvao ni desničarskim stavom – nego neofašizmom. Neprikladno je da administracija te zemlje otvara sajam. Način na koji oni tretiraju stanovništvo BiH, u ovom slučaju Bošnjake, je zaprepašćujući sam po sebi. I iz toga se vidi da Evropa nazaduje. Evropa dozvoljava da Mađarska opstruira, primjerice, uvođenje sankcija. Ako oni predvode Evropu – onda možda mi ni ne trebamo tamo”, zaključuje Miletić.

Podsjetimo, lider HDZ-a Dragan Čović, ponovnu ubjedljivu pobjedu mađarskog premijera Viktora Orbana vidi kao ‘ohrabrenje za još uspješniju saradnju’ između dvije zemlje.