PIše: Almasa Hadžić (Politicki.ba)

Da zaboravimo sve laži i izmišljotine, svu izlivenu mržnju i snove  obožavalaca ratnog, a i mirnodopskog UZP-a o Bosni i Hercegovini kao državi u kojoj „Bošnjaci majoriziraju Hrvate“, da na sve to kažemo „puj pike ne važi“, ali kako prešutjeti do sada nečuveni potez  koji je u vidu prijedloga zakona kojim bi se u lična dokumenta  upisivala i nacionalna pripadnost građana ove zemlje, u proceduru uputio HDZ-ov parlamentarac Nikola Lovrinović.

Historičar, iliti povjesničar u liku poslanika Lovrinovića, traži da se svakom u matične knjige, u ličnu kartu, a može i u rodni list, ako imate manje od 18 godina, upiše podatak o nacionalnoj pripadnosti, to jest da se zna je li dotični nosilac dokumenta konstitutivni Hrvat, Bošnjak, Srbin ili, možda neko ko se piše drukčije.

Mudrost, kojom Lovrinović objašnjava svoj, tačnije prijedlog HDZ-a, odnosno njegovog šefa Dragana Čovića, jeste ta da se, kojim slučajem, među Hrvate ne bi uvukao kakav nelegitimni i nekršteni,  Hrvat u liku Edima Fejzića, ili nekog drugog „Hase i Huse“ i tako na nekom od narednih izbora ne oskrnavi naciju kojoj Lovrinović pripada, a i legitimnost sebe kao kandidata dovede u pitanje.

To što je za potrebe HDZ-a neki Hrvat, kao što je Goran Opsenica,  mogao, odjednom postati Srbin, to, za Lovrinovića nije bitno.  

Svašta smo se u ovih 27 godina, postdejtonske borbe za vlast  domaćih „uvaženih poslanika i zastupnika“, iz raznih političkih subjekata, naslušali i nagledali, ali veće budalaštine od ove Lovrinovićeve nismo čuli.  

Sve smo mislili da nema dalje, da nema gore, ali, jučer smo vidjeli da, ipak, ima.

Prevazišao je Lovrinović svojim prijedlogom, čak i Dušanku Majkić  iz svih njenih dosadašnjih saziva koliko nas je kao zastupnica ili delegatkinja, ova banjalučka krasotica, zabavljala  svojim prijedlozima, primjedbama, zaključcima.

Naprosto, došao je u rang Aleksandra Vulina, koji govori i predlaže  ono što njegov nadređeni misli i želi, a sam ne smije izgovoriti.

A Lovrinovićev šef, upravo, „misli i želi“ ustvari kopa i nogama i rukama, samo što to još uvijek ne smije javno da izusti, da se u državi BiH, baš kao danas u Mostaru, postroje sve jedan do drugog legitimni Hrvat do Hrvata, pa da se na prozivci tačno vidi koliko ih ima „za dom“ spremnih, ustvari sposobnih za budući raspored po nekim novim Dreteljima, Gabelama, Heliodromima.

Po Lovrinoviću, tačnije, zakonu koji je uputio u parlamentarnu proceduru i to na usvajanje po hitnom postupku, uz ime i prezime, matični broj, datum i mjesto rođenja, izdatog ličnog dokumenta, svaki punoljetni građanin ove zemlje i njegovo maloljetno dijete moralo bi imati oznaku „Hrvat, Bošnjak, Srbin“ ili oznaku „ostali“

Nedostajala bi samo oznaka za partijsku pripadnost, ali i to, ako se budemo držali pameti Nikole Lovrinovića, odnosno njegovog šefa, nije na „daleku štapu“.