Vojni analitičar iz Zagreba Gordan Akrap govorio je u emisiji “Drugačija radio veza” o razvoju situacije na ratištu u Ukrajini, razlozima zbog kojih je Rusija promijenila strategiju napada i šansama Ukrajinaca da pobijede Putinovu armadu.

Govoreći o mogućnosti da Rusija utrostručiti snage na prostoru Donbasa i Luganska, Akrap ukazuje na određene sličnosti već viđenog na ovim prostorima.

“Sagledavajući iskustva koja smo mi imali u domovinskom ratu, lako se mogu primijetiti brojne sličnosti između strategije i načina ponašanja tadašnje JNA i Teritorijalne odbrane Srbije na Hrvatsku sa koceptima i strategijama sadašnjih oružanih snaga napada na Ukrajinu. I jedni i drugi, kada nisu uspjeli u svom naumu, krenuli su u snažna razaranja ne birajući ciljevi, ne gledajući da li su to vojni ili civilni ciljevi”, navodi Akrap.

On kaže da se “ne treba se zavaravati, jer oružane snage Rusije i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti Ukajine, ali sada se, međutim, nalazimo u drugačijoj fazi rata”.

“Rusi će, vjerovatno, nastaviti sa snažnim neselektivnim uništavanjem svih ciljeva koji stoje na putu ostvarivanja njihovih ciljeva, sa druge strane vjerovatno će doći do potrebe transformacije snaga Ukrjine iz odbrambenih i djelimično napadnih, u potpuno napadne formacije”, objašnjava on.

Akap navodi da Mariupolj i dalje nije okupiran, smara da će se tamo “boriti do zadnjega i sve dok imaju logistiku”. Naglašava da postoji nešto što je Rusija potpuno potcijenila u agresiji na Ukrajinu.

“To je da su krenuli sa pretpostavkom, analizirajući rat 2014. i ranije aktivnosti, gdje je veliki broj Ukrajinaca bio ruskog porijekla, govorio ruski jezik i osjećali su se, u određenom smislu, kao Rusi”, kaže Akrap i naglašava:

“Međutim brutalnost ove agresije i žrtve koje Rusija nanosi stanovništvu Ukrajine doveli su do toga da se sve manji broj stanovnika koji su se nekada izjašnjavali kao Rusi, ili kao bliski Rusima, sada sve više identifikuju sa nacionalnim simbolima Ukrajine. To je taj moral i snažan identitet i osjećaj pripadnsti nekome i nečemu i žrtvi koji ruski vojnici nemaju, a daje i omogućava Ukrajincima da se snažno bore za svoje domove, porodicu, državu, ponos, nacionalnost”, navodi Akrap.

On objašnjava i fenomen odolijevanja Mariupolja, podsjećajući da to nije prvi put da se Mariupolj brani.

“Odbranio se i u ratu 2014. Takođe, kada su ljudi kao tamo u neprilici, kada se suoče sa smrću, a brane dom i porodicu onda se snalaze i organizuju na način koji u vam u uobičajenoj situaciji neće pasti na pamet”, navodi Akrap.

Akrap podsjeća da Rusija, tokom svih ratova koje vodi posljednjih 10-12 godina, nije napala članice NATO-a oružanim putem, tako da ona jako dobro zna da je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve.

“Rusija neće napasti članice NATO-a jer zna da bi to bio njen kraj, međutm, ne samo njen nego praktično i kraj čitavog svijeta, jer vjerovatno bi u tom slučau Rusija posezala za nečim što niko ne želi, a to je nuklearni obarač”, navodi Akrap za Antenu M.

On je uvjeren da će EU i NATO raditi snažno na jačanju svojih kapaciteta i savezništava, pomoći svojim partnerima i prijateljima koji su izvan NATO-a”.

Govoreći o tome što je Srbija najavila kupovinu vojnih aviona “Rafal” Akrap kaže da je najava kupovini četvrte generacije tih aviona veoma zahtjevna najava koja je pitanje da li se može dogoditi.

“Srbija je, koliko sam vido, najavila kupovinu jedne eskadrile novih i jedne polovnih aviona “Rafal” što je oko 3, 6 milijardi eura. Prvo, Srbija te novce nema, makar koliko ja znam. Sa druge strane, naročito sada kada su rekli da će ih dobit preko reda to znači rast cijena 15 do 20 odsto. Ukoliko Srbija ima taj novac i odluči se za kupovinu tih aviona, ne može ih dobiti za 6-7 godina” kaže Akrap.

On, takođe, ukazuje da je Srbija, okružena zemljama članica NATO-a i naglašava:

“Protiv koga Srbija misli ratovati. Jedina zemlja koja nije članica NATO-a je BIH i Kosovo koje imaju snažne snage EUFOR-a i NATO-a. Prema tome mislim da su te kupovine više usmjerene prema unutrašnjem političkim odnosima, izjavama u političkom procesu Srbije i njenim političkim igrama, nego što su ona stvarno prijetnja prema inostranstvu”, smatra Akrap.