Iako je s početka prošle godine djelovalo da je njegova politička karijera praktično okončana i da za njega neće biti mjesta u vlasti, Nebojša Stefanović je pregrmio turbulentan period, napade partijskih kolega, rafalnu paljbu prorežimskih medija i isplivao na površinu. Danas, više od godinu dana poslije najtežih optužbi s kojima se suočavao, Stefanović je praktično siguran član buduće Vlade Srbije.

Aktuelni ministar vojni, po svemu sudeći, nema razloga za brigu uoči formiranja nove vlade. Iako je njegova uloga marginalizovana u partiji u čijem osnivanju je učestvovao, to neće uticati na njegovu ulogu u izvršnoj vlasti.

Kako saznaje Nova.rs., potpuno izvjesno Stefanović ostaje na poziciji ministra odbrane na kojoj se nalazi od 2020. i on je jedan od rijetkih u Vladi Srbije koji nema razloga za brigu.

A sve je izgledalo drugačije prošle godine...

Od trenutka kad je Aleksandar Vučić u intervjuu za televiziju Pink, pred ulazak u 2021. godinu, objelodanio da je prisluškivan i da iza toga stoji paralelna struktura iz Ministarstva unutrašnjih poslova, sve oči su bile uprte u bivšeg šefa policije Nebojšu Stefanovića.

Pritisak javnosti, posebno prorežimskih medija na do tada poželjnog i hvaljenog sagovornika dodatno je pojačan nakon hapšenja klana Veljka Belivuka.

U pomentuom periodu se govorilo da je Stefanović odgovoran za bujanje kriminala u zemlji, da je zlopotrijebio povjerenje svog šefa Aleksandra Vučića i da mu je sve vrijeme radio o glavi. Naposlijetku, Stefanović se našao i u nemilosti svoji stranačkih kolega koji su smatrali da bi prirodno bilo da ponudi ostavku na sve funkcije, kako državne, tako i stranačke.

Ova zakašnjela analiza rada bivšeg šefa policije, uslijedila je tek po okončanju njegovog mandata i prelaska u Ministarstvo odbrane, iako je dio javnosti godinama ukazivao da postoji dovoljno razloga da se povede debata o Stefanovićevom ministrovanju.

Govoreći o svom nekada najbližem saradniku, Vučić je tvrdio da mu je najteže palo to što radio protiv njegove porodice.

"Ljudi na mom mestu, da im je porodica na takav način povrijeđena, reagovali bi mnogo drugačije. Ja sam uvijek sebe ujedao za jezik, tražio dovoljno dobar razlog da oprostim. Šta može da ima Nebojša o meni? Kakvu to laž, glupost nisam čuo o sebi? Razlika u našem odnosu se ne osjeća, to nisu osjetili naši građani, tu promjenu sam osjetio samo ja i tako treba da ostane", naglasio je Vučić.

U takvim okolnostima - kad se činilo da je čitav svijet protiv njega, doktor Nebojša iz Beograda je ipak odlučio da pliva i da se ne predaje bez borbe. Istina, dao je ostavku na mjesto povjerenika SNS za Beograd, ali je zadržao je sve državne funkcije, tvrdeći da je spreman i njih da napusti ukoliko to šef i mentor Vučić zatraži od njega.

Kako se mentor snebivao i izbjegavao da uđe u obračun sa svojim pulenom, koji je bukvalno optuživan za državni udar, tako su Stefanoviću rasle šanse da spasi svoju političku karijeru i da se zadrži u izvršnoj vlasti.

To se naposlijetku i dogodilo.

Malo pošto su utihnuli napadi režimskih glasila, a stranačke kolege “progutale žabu”, pojavila se i priča da su Vučić i Stefanović prijateljstvo zamijenili - profesionalnim odnosom.

„Predsjednik Vučić i ja imamo izuzetno profesionalan odnos, radimo da svakog dana jačamo našu vojsku. Drago mi je da mogu da ga dobijem u svakom trenutku oko tih pitanja koja su vezana za Srbiju. To je suština“, rekao je Stefanović za TV Prva.

Osam dana nakon izbora, ministar vojni se ponovo oglasio. Ovog puta kako bi kritikovao svoje stranačke kolege za neuspjeh na izborima i da bi, kao u svojim najboljim poltronskim izdanjima, pohvalio svog gazdu Vučića.

“Nikada nismo mogli da biramo okolnosti u kojima će Srbija da se nađe, ali ako je već morala da bude stavljena u iskušenja, onda biram da državu tada vodi Vučić, jer je to garancija da će moja zemlja ostati mirna, stabilna i uspravna, kakve god da su okolnosti oko nas, naveo je Stefanović u pisanoj izjavi i dodao da je zadovoljan što u tom izboru ima najmanje 2,2 miliona istomišljenika.

“Dužnost mi nalaže da najpre sebi, ali i stranačkim kolegama, postavim pitanje ne samo da li smo učinili dovoljno, nego da li smo učinili sve što smo mogli da breme izazova, pritisaka i teškoća ne bude stavljeno samo na jednog čovjeka, nego na sve nas, a odgovor se, nažalost, sam nameće – nismo”, samokritičan je bio Stefanović, koji je, po svemu sudeći, dobio od šefa oprost za grijehe iz prošlosti.