Situacija je grozna. Svijet je prvo "sastavila" pandemija koronavirusa, da bi se usporedo s njom dogodio i rat u Evropi. Da sve bude još gore, čovječanstvo strepi od globalnog sukoba nuklearnim oružjem. I normalno je onda da se ekonomija urušila, da se pojavila inflacija i da su cijene otišle u nebo. No nevjerojatno je da u tako katastrofičnoj situaciji, prožetoj psihozama, posla ima na sve strane?! U Poljskoj su tako već zaposlili trideset hiljada izbjeglica iz Ukrajine!

Ni u maloj Hrvatskoj, koja je postala dio velikog evropskog tržišta, nije drukčije. Od ulaska u Evropsku uniju Hrvatsku je napustilo između dvjesto i tristo hiljada radno aktivnih građana. Uz to, svake godine Hrvatska ima demografski manjak: dvadeset hiljada ljudi više umre nego što ih se rodi, a to znači da nas skoro neće biti ni tri miliona, piše Slobodna Dalmacija.

Takav manjak radnika ne bi mogle nadoknaditi ni jače ekonomije, a kamoli ovakva kakva je hrvatska, pa se opet uoči glavne turističke sezone zbog nedostatka radne snage kuka na sve strane.

Nema medicinskih sestara

Apsurdno je to da radnika nedostaje više nego berićetne 2019., kad je Hrvatska imala rekordni turistički promet. I ne traže se samo vrijedni pregaoci u turizmu: čistačice, sobarice, kuhari, konobari, recepcionari, skiperi i vozači..., jednako je pipavo s radnicima i u drugim branšama.

Hronično manjka trgovkinja, pa su na vratima mnogih supermarketa na Jadranu, pogotovo po otocima i u manjim primorskim mjestima, oglasi na kojima se traže radnici koju bi popunili slobodna mjesta.

U građevinarstvu fali radne snage svih profila, a i u javnim službama sve je više problema. Zbog mizernih plaća niko neće u lučke kapetane, ljudima se ne mili oblačiti ni policijsku uniformu i rizikovali život s kojekakvim budaletinama za par hiljada kuna, a u zdravstvu se medicinske sestre traže svijećom, naročito kad je u pitanju privatni sektor.

Konkretno, sve je veća potreba za takvim kadrom kad je u pitanju gerijatrija. Živi se sve duže pa domovi za stare i nemoćne niču na sve strane, a opet, naše djedove, bake, očeve i majke nema ko čuvati.

Za posao u prosvjeti nekad se tražila debela veza, a sada, ko je spreman seliti se u provinciju, stvarno može birati. Naravno, u prednosti su profesori matematike, fizike, informatike..., koji bez problema posao pronalaze i u mjestu stanovanja.

I u IT industriji nedostaje ljudi. Sve se tolikom brzinom digitalizira, pa informatičari, njihova znanja i vještine, postaju traženi kao malo ko i što na globalnom tržištu rada. Možda se s njima mogu usporediti samo cijenjeni meštri, vrhunski drvodjelci ili majstori koji izrađuju kovane ograde, hoću reći majstori bez kojih veliki projekti u stvarnom svijetu ne mogu naprijed, a tako je i s informatičarima u "virtuali".

I nije to samo naš specifikum. Što se zanatlija tiče, u jednom Bruxellesu dobar vodoinstalater ili električar, a mahom su to tamo Bosanci i Poljaci, nije ništa manje cijenjen i plaćen od kakvog službenika u hipertrofiranoj administraciji EU-a. I tamo ih se, da ne mislite da smo samo mi takvi, plaća "solarno".

Kadar je ključan

Da se spasi turistička sezona u Hrvatskoj, a i osnovcima je jasno da o njoj ovdje sve ovisi, poslodavci posežu za radnom snagom iz inostranstva. No papirologija, bolje rečeno predviđena procedura, još je u tom smislu ubitačna. Vlasnicima firmi radnici trebaju odmah, a po nekoliko se mjeseci čekaju radne dozvole pa ekonomija pati.

Zašto na sve strane nedostaje radne snage? Zbog toga što upravo svjedočimo digitalnoj revoluciji koja je online ekonomiju postavila na pijedestal i sve drugo učinila ovisno o njoj. Zašto su vozači u Ujedinjenom Kraljevstvu traženiji od hirurga? Pa zato što bjesomučno naručujemo sve vrste robe preko mobitela, a i najmanju sitnicu neko treba dostaviti. Postali smo kupci roba i usluga 24 sata dnevno, a ne više samo u radnom vremenu trgovina, i to je toliko ubrzalo ekonomske procese u cijelom svijetu da nema više te radne snage koja bi odgovorila svim tehnološkim izazovima.

Što se naše situacije tiče, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju definitivno smo zakoračili na globalno tržište pa se cijela paradigma vezana uz burzu poslova promijenila. Radna snaga fluktuira po Europi kao nikada do sada, a poslodavci se što boljim uslovima rada žele izboriti za kadar koji će im dati prednost pred konkurencijom. U svakom zlu postoji nešto dobro. Zato ne samo u nas, nego i u svim privredno inferiornijim članicama EU-a, ali i u jednoj Njemačkoj, koja je najveća privredna sila na kontinentu, traženje posla po babi i stričevima, što je ovdje bio običaj vijekovima, postaje stvar prošlosti. Konekcije na društvenim mrežama danas su važnije od rodbinskih.

Nepotizmom će i dalje do posla stizati samo uhljebi, a njih zapravo niko ne treba. Online ekonomija tako bi mogla konačno "ražentati" Hrvatsku, koja je prljava od korupcije do te mjere da na nju bazdi. Zvuči paradoksalno, no to što nema radnika danas, znači da će biti bolje sutra. Vrijedni, i znanjem i vještinama potkovani ljudi, konačno su na cijeni.