Dok se pažnja javnosti često raspršuje na dnevno-političke trivijalnosti, iz Kine stiže vijest od historijske važnosti koja bi mogla nepovratno promijeniti svjetsku energetsku kartu. Na marginama summita Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS), ispod radara je prošlo potpisivanje pravno obavezujućeg sporazuma između Rusije i Kine o izgradnji plinovoda Sila Sibira-2.

Ovu informaciju u hrvatski medijski prostor prenio je profesor Pavle Močilac, koji radi na univerzitetu Lanzhou u Kini. Njegova objava odmah je privukla pažnju jer jasno pokazuje da se radi o događaju čija će prava težina postati vidljiva tek s vremenom, piše Dnevno.hr.

„I dok se vi bavite trivijalnostima, stigla je vijest od velike historijske težine — jedna od onih čija će se prava važnost razotkriti tek mnogo kasnije. Danas je Rusija napokon potpisala pravno obavezujući sporazum s Kinom o plinovodu Sila Sibira-2: gigantskom projektu kapaciteta 50 milijardi kubičnih metara, koji će preusmjeriti prirodni plin što je nekad tekao u Evropu s polja Yamal, preko Mongolije, ravno u Kinu!“ napisao je Močilac.

Sila Sibira probuđena

Za razliku od postojećeg plinovoda Sila Sibira-1, koji crpi rezerve istočnog Sibira, novi projekt kanalizira plin namijenjen zapadnoj Evropi — ali sada direktno prema kineskom tržištu. Godinama je Gazprom pokušavao uvjeriti Peking da zaključi dogovor, a sada je došlo do historijskog pečata.

„Ne vjerujem da javnost uopće shvata koliko je ovo golema, tektonska vijest. Potpisivanjem Sile Sibira-2 energetska karta svijeta nepovratno se mijenja. Ruski arktički plin — žila kucavica zapadnoevropske industrije i temelj rasta koji je desetljećima hranio gospodarsku moć Njemačke te nosio cijelu Evropsku uniju — ubuduće će teći na istok, prema Kini,“ nastavio je profesor Močilac.

Riječ je o kapacitetu od 50 milijardi kubičnih metara godišnje, što otprilike odgovara polovici ukupnog uvoza plina koji je Evropska unija nabavljala iz Rusije prije rata u Ukrajini.

Močilac napominje da je Peking dugo bio suzdržan.
„Godinama je Peking oklijevao, strahujući od prevelike ovisnosti o ruskom plinu. Ali nešto se promijenilo,“ piše. Promjena leži u geopolitičkim okolnostima — Kina i Rusija posljednjih godina učvršćuju partnerstvo, koristeći energetske ugovore kao sredstvo strateškog povezivanja i suprotstavljanja zapadnim pritiscima.

Zbogom energentima

U praktičnom smislu, Zapadna Evropa se trajano oprašta od energenta koji je decenijama bio temelj industrijskog rasta. Njemačka, koja je najviše profitirala od jeftinog ruskog plina, sada se suočava s izazovima visokih cijena i potrebom za alternativnim izvorima energije.

Močilac zaključuje svoje upozorenje dramatično:
„Rusija nema nikakva razloga obnavljati razorene plinovode prema Evropi, jer će sad isti onaj plin puniti kineske rezerve i gospodarstvo. Dakle, gospodo — igra je završena, motaj kablove, gasi miješalicu. A posljedice ovoga tek će s vremenom pokazati svu svoju silinu.“

Ranije je za portal govorio stručnjak za međunarodne odnose, bivši ministar i višegodišnji hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević, komentarišući novi savez u Kini. On je istakao posebnu važnost dolaska Indije, naglašavajući značaj posjete indijskog premijera Pekingu nakon sedam godina.
„To što je rekao Xi Jinping nije nikakva novost – on to ponavlja već godinama. No prava novost je dolazak indijskog premijera u Peking nakon toliko vremena. Znamo da su njihovi odnosi zategnuti i da postoje neriješena granična pitanja,“ naglašava Kovačević.

Stručnjak podsjeća da su neki na Zapadu, posebno u Bidenovoj administraciji, očekivali da će se Indija, kao najveća demokratija svijeta, prirodno prikloniti kolektivnom Zapadu. Kovačević ističe da Indija očito nije svjesna tih očekivanja.

Veliki šok

„Vjerujem da je ovo naglo zagrijavanje odnosa Kine i Indije djelimično posljedica američkih sankcija,“ dodaje Kovačević.

On objašnjava da Indija, kao nacija u velikom usponu, ne želi biti u podređenom položaju u odnosu na bilo koju zapadnu zemlju. Ovo približavanje Pekingu predstavlja iznenađenje za Zapad.

„Najveći šok za Zapad je što su se ti odnosi toliko poboljšali. S evropske perspektive, to znači da se Indija ni na koji način ne namjerava priključiti sankcijama protiv Rusije,“ naglašava Kovačević.

On podsjeća da ŠOS okuplja Kinu i Indiju kao dvije najmnogoljudnije zemlje, uz Rusiju i Tursku, a vlade članica zastupaju interese više od tri milijarde ljudi.
„U ovom formatu, poruka Zapadu je jasna: prepotentno nametanje sankcija cijelom svijetu zapravo izolira Zapad, a ne Rusiju,“ zaključuje Kovačević.

Prema njegovoj analizi, summit u Tianjinu pokazuje kako Kina i Indija, uprkos ranijim nesuglasicama, uspijevaju razvijati pragmatične i strateške odnose koji mijenjaju globalnu dinamiku moći.