Jedinstvo država Zapada i NATO-a nikada nije bilo snažnije. Srbija nema više izbora. Mora da se opredijeli protiv Rusije i da se jasno distancira od brata Xija, a još strašnije za Vučićev režim – mora da se obračuna s političkim kriminalcima u izvršnoj i pravosudnoj vlasti u Srbiji, piše u novom autorskom tekstu za "Slobodnu misao" predsjednik pokreta Novi 6. oktobar profesor Vojin Rakić.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Kako je već prije nekoliko mjeseci najavio pokret Novi 6. oktobar, Administracija SAD-a se tokom aprila 2022. otvoreno pozicionirala protiv režima u Srbiji. Jučer je State Department objavio izvještaj o Srbiji u kojem se ne konstatuje ništa pohvalno već teška korupcija koja prožima naše društvo, neregularni izbori, ograničavanja slobode izražavanja, nasilje nad onima koji drugačije misle, nasilje nad manjinama, nasilje nad bolesnima, politički pritisak na pravosuđe… Za dalje nabrajanje nema dovoljno prostora u ovom tekstu, ali slijedi nekoliko linkova o posljednjem izveštaju State Departmenta o Srbiji: Glas Amerike, Danas, RTS, Serbiantimes.

Novi 6. oktobar se već više od godinu dana oglašava u desetinama medija (na primjer N1, Danas, Nova S, Novi magazin, Slobodna misao, Fonet, Beta, Portal 021, Politički.rs, Al Jazeera, Oslobođenje) o izvještajima o montiranim političkim procesima u sudovima, o bavljenju kriminalom sudija i predsjednika sudova, o koruptivnim radnjama u centrima za socijalni rad, resornom ministarstvu i “Zaštitniku građana”. Objavljeno je o tome više od 50 tekstova u navedenim i drugim medijima.

Isto tako objavljeni su izveštaji i o drugim temama, dok smo Dragana Grabovica iz “Zaštitnika građana” i ja davali intervjue, prevashodno na televizijama N1 i Nova S, o onim što State Department pokreće u svom posljednjem izvještaju o Srbiji: na primjer, krivotvorenje podataka o Covidu-19, mobing na radnom mjestu, izborne nepravilnosti, gušenje medijskih sloboda, potkradanje državnog budžeta i inostranih projektnih fondova. Samo ja sam na dvije imenovane televizije tokom 2020. i 2021. dao više desetina intervjua upravo o navedenim i nekoliko drugih tema.

Naravno, eksperti Novog 6. oktobra nisu govorili napamet o tome da će Administracija SAD-a pokrenuti ova pitanja, već su neki od njih prije mnogo mjeseci dobili informacije od dovoljno utjecajnih donosilaca političkih odluka u Administraciji SAD-a, da ako ne bude došlo do ozbiljnih pomaka u vladavini prava i ako izbori 3. aprila budu neregularni, Bidenova administracija će “skinuti rukavice” (upravo je ta metafora korištena u nekoliko navrata).

Pošto smo znali da neće biti pomaka u vladavini prava već smo, naprotiv, bili svjedoci sistemskog kriminala u pravosuđu, a i znali smo da će izbori biti neregularni, te smo te lažne izbore bojkotovali i dosledno pozivali na građansku neposlušnost, jasno nam je bilo da je pitanje kratkog vremena kada će pominjane “rukavice” zaista i biti skinute. Čak smo i predvidjeli da će se to skidanje odigrati neposredno poslije “izbora” u aprilu 2022.

Osim toga, proces “skidanja rukavica” ubrzan je činjenicom da je Srbija jedina zemlja u Evropi koja je odbila da uvede bilo kakve sankcije Rusiji nakon vojne invazije na Ukrajinu, što je pomoglo tačnosti naše prognoze – ovog puta ne zbog naše analitike već zbog pukog sticaja okolnosti.

I gdje smo sada? Rusija je postala međunarodno izopštena u mjeri u kojoj vjerovatno nikada u historiji nije bila – čak ni u vreme Staljina tokom postojanja SSSR-a. Kina osuđuje Rusiju veoma mlako (“lukewarm”) i zbog toga sve više trpi kritike i krnji svoje međunarodne pozicije; doduše, sasvim postepeno. Osim toga, jedinstvo država Zapada i NATO-a nikada nije bilo snažnije. Srbija nema više izbora. Mora da se opredijeli protiv Rusije i da se jasno distancira od brata Xija, a još strašnije za Vučićev režim – mora da se obračuna s političkim kriminalcima u izvršnoj i pravosudnoj vlasti u Srbiji.

Iz tog razloga predsjednik Vučić gleda da minimalizuje štetu po sebe (na primjer, susret sa Đilasom – čovjekom koji je u režimskim tabloidima od “žutog tajkuna, lopova, psiha” itd. odjednom postao “gospodin Đilas”) i da se distancira od SNS-a koji bi uskoro mogao da u SAD-u nezvanično, a možda i zvanično, bude proglašen kriminalnom ili čak terorističkom organizacijom (opet ne govorim napamet).

Vučić bi vjerovatno bio rad da pusti niz vodu, a ako mora i da stavi iza rešetaka i sestru-brata Brnabić – Aseko, i Vulina i Malog i Palmu, i predsjednika Apelacionog suda u Beogradu Duška Milenkovića, koji je na slobodu pustio Šarića itd. (Opet nema prostora u autorskom tekstu za dalja nabrajanja.)

I tako polako dolazimo do završnice (endgame) političke mafije u Srbiji. Naime, i unutrašnje okolnosti i dešavanja u svijetu zabadaju SNS-mafiji glogov kolac. Vučić pokušava da sačuva sebe distanciranjem od mafije, što povlači distanciranje od SNS-a. Hoće li uspjeti da se održi na vlasti i slobodi, a da SNS mafija iz izvršne i pravosudne vlasti i iz “biznisa” ode u zaborav ili iza rešetaka? Mislim da čovjek ne mora posjedovati genijalni intelekt da bi odgovorio na ovo pitanje.

Naime, Vučićev poslednji “uslov” Zapadu je da pristaje na sve. Očigledno je šta to znači: da nema više čime da uslovljava, da nema više čime da trguje. Na njegovu žalost, čak ni nemanje nikakvih uslova više nije “good enough” (dovoljno dobro). SAD, a i Evropa, koja je rijetko kada bila u ovolikom saglasju sa SAD-om, hoće da Vučić plati cijenu za sve, počev od uloge ministra propagande u vrijeme Slobodana Miloševića, pa do skorijih (ne)djela.

I kao prema nekom nepisanom pravilu, jedan broj autokrati bliskih mafijaša iz izvršne vlasti, pravosuđa i “biznisa” nastavljaju da vjeruju u neku spasiteljsku ruku, i to bukvalno do samog svog nestanka. Sigurno i sada ima onih koji misle da će ih spasti nova srpsko-ruska majka Marine le Pen, kao što je Milošević vjerovao da će uz pomoć Zjuganova i Žirinovskog pobijediti čitav svijet. No to su sve samo puki odbrambeni mehanizmi gubitnika.

Jedino na šta Vučić može da računa jeste da puni zatvore svojom mafijom još neko vrijeme, dok i sam ne dođe pod udar pravde i, u slučaju da se dokaže njegova krivica za mnogo jezivog što se zbilo posljednjih desetak godina u Srbiji, završi i sam u tom svom, kako se čini, prirodnom staništu.