Dragoljub Prcać, osuđen na pet godina zatvora u Hagu zbog zločina u logoru Omarska u Prijedoru, umro je.

Preživjeli zatočenici Omarske znali bi reći da su im prozivke bile najstrašnije u logoru. To jezivo iščekivanje da ti prozovu ime najčešće je značilo da su te odabrali za ispitivanje. A to ispitivanje nije bilo ništa drugo do brutalno premlaćivanje metalnim sajlama i štangama, drvenim i policijskim palicama, stolicama, kundacima pušaka i čizmama stražara.

Desetine zatočenika to ‘ispitivanje’ nisu preživjeli. Ponekad bi prozvali više ljudi odjednom, tada bi se probudila nada kod zatočenika da će biti oslobođeni. Rekli bi im da ih voze u razmjenu pa odveli na pogubljenje nad jamu Lisac ili Hrastova glavica, u najboljem slučaju prebacili bi izmrcvavljene ljude u drugi logor.

Umro je jezivi čovjek koji je prozivao zatočenike u logoru Omarska. Jedno od zadnjih prozivanja mu je bilo ono kad je prozvao doktora Esada Sadikovića i 123 drugih nesretnika koje će svirepo likvidirati nad grotlom jame na padinama Grmeča. Poslao ih je u „razmjenu“ uz podrugljiv osmijeh. Osmijeh nije silazio sa njegovog lica dok je slušao „ispitivanja“ u kancelariji preko puta njegove.

Slatko se smijao Dragoljub Prcać jer on je mogao da odabere i prozove u smrt koga god poželi.

Tribunal u Hagu je u sudskom postupku utvrdio za Prcaća da je ‘zadatke koji su se od njega tražili obavljao efikasno, djelotvorno i ravnodušno’. Po uzoru na svoje nacističke prethodnike koji su isto tako revnosno vodili evidencije i slali ljude u gasne komore u logorima Drugog svjetskog rata.

Bio je pomoćnik upravnika logora Željka Mejakića i bio zadužen za administrativne poslove, evidenciju i selekciju logoraša. On je bio taj koji je sastavljao popise na osnovu kojih je određivana sudbina nedužnih ljudi. Imao je moć nad životima više od tri hiljade zatočenika.

Odluka o tome ko će preživjeti ovisila je o tome na koji spisak će Dragoljub Prcać staviti kojeg zatočenika.

Osuđen je za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu za krivična djela progon, ubistvo i mučenje, na kaznu od 5 godina zatvora.

Pušten je u martu 2005. godine direktno iz pritvorske jedinice, taman toliko je trajao sudski postupak koliko je on godina kazne dobio. Nije proveo niti dana u zatvoru.

Dugo je poživio a sada je na popis mrtvih stavljeno i njegovo zločinačko ime. Za ratne zločince ne važi ‘o mrtvima sve najbolje'”, poručeno je u Facebook grupi ‘Dan bijelih traka’.

Presuda Haškog tribunala

A u presudi Haškog tribunala o Prcaću navodi se:

Dragoljub Prcać je bio penzionisani policajac i kriminalistički tehničar koji je 29. aprila 1992. mobilisan da bi bio raspoređen u policijsku stanicu Omarska. Pretresno vijeće je konstatovalo da je on bio administrativni pomoćnik komandanta logora Omarska tokom više od tri sedmice i da je u tom svojstvu mogao da se neometano kreće logorom. Utvrđeno je da je zbog svog položaja Prcać imao određen utjecaj na stražare.

Pretresno vijeće je konstatovalo da je on ostajao ravnodušan na zločine koji su se činili u njegovom prisustvu i da, premda nije bio odgovoran za ponašanje stražara i isljednika, jeste bio odgovoran za razmještanje zatočenika u krugu logora.

Pretresno vijeće je zaključilo da je njegovo učešće u logoru, uz puno saznanje o onome što se dešavalo, bilo značajno i da su njegova djela i propusti značajno doprinijeli da se pomogne i omogući udruženi zločinački poduhvat logora. Prema članu 7(1) Statuta, Pretresno vijeće ga je proglasilo krivim za saizvršenje progona prema članu 5 Statuta kao i za ubistva i mučenja prema članu 3 Statuta. Pretresno vijeće mu je izreklo jedinstvenu kaznu od pet godina zatvora za zločine za koje mu je izrečena osuđujuća presuda”, navodi se u saopćenju.