Brisel i Washington dugo su pokazivali "strateško strpljenje" prema Mađarskoj i Srbiji, nadajući se postepenim promjenama nabolje, ali kada Budimpešta i Beograd u vrijeme rata otvoreno staju na stranu Rusije protiv euroatlantske zajednice, pristup koji nudi isključivo mrkvu više nije održiv, piše časopis Foreign Policy.

Pobjeda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Mađarske na sve samo ne potpuno slobodnim izborima pobjeda je za Kremlj, pa iako ruski predsjednik Vladimir Putin možda neće u skorije vrijeme okupirati Ukrajinu, on drži u čvrstom zagrljaju te dvije evropske zemlje, piše FP.

FP u komentaru ocjenjuje da NATO i EU, ako ne žele da ih Putinovi najbliži evropski saveznici pretvore u bezubog tigra, moraju da pokažu zube, preneo je Euraktiv Srbija. Vučić i Orban, kako se navodi, neće prestati da se loše ponašaju sve dok cijena koju plaćaju, ne nadmaši koristi koje imaju od potkopavanja bloka čiji su dio ili to žele da postanu.

Obojica lidera u svojim zemljama eksploatišu nezadovoljstvo zbog izgubljenih teritorija ili prestiža, a "ta težnja za nekadašnjom imperijalnom slavom koju promovišu Vučić i Orban posjeduje isti potencijal za nasilje i razaranje kao i ona koja stoji iza Putinovog genocida u Ukrajini", ocjenjuje FP.

"Srpska destabilizacija Balkana u skladu sa Putinovim ciljevima"

FP piše da srpske vlasti u svojoj politici prema Crnoj Gori i BiH u velikoj mjeri djeluju u skladu sa željama Moskve.

"Srbija u potpunosti zavisi od ruskih energenata, što Rusija uspješno koristi kao sredstvo u pregovorima. Iako je EU uvela Rusiji teške sankcije, Putin i Vučić su ove nedjelje razgovarali o nastavku saradnje u oblasti energetike", piše FP.

Dodaje se i da je Rusija snabdjela Srbiju oružjem, čime je ona postala regionalna sila što ugrožava njene susjede koji su u NATO-u, a da je srpska destabilizacija Zapadnog Balkana u skladu sa Putinovim ciljevima, jer liderima NATO skreće pažnju i nagriza njihovo zajedništvo.

FP navodi da su Orbanove metode možda malo suptilnije, ali da su njegovi ciljevi skoro isti i u skladu su sa Putinovim ambicijama.

"Isuviše dugo su Vučić i Orban bili u mogućnosti da dobiju svoj kolač i da ga jedu. Imali su koristi, i to u slučaju Srbije od kandidatskog statusa i pomoći EU, a u slučaju Mađarske, od toga što su oligarsi bliski Orbanu strpali u džepove bukvalno milijarde iz fondova EU", piše FP.

"Vreme je da Zapad natjera Vučića i Orbana da izaberu stranu"

FP smatra da bi bilo krajnje nesmotreno da Brisel i Washington sada, poslije reizbora dvojice lidera, nastave na isti način.

"Usvajanje mnogo oštrijeg tona kako prema članici EU (Mađarskoj), tako i prema zemlji kandidatu (Srbiji) imalo bi odvraćajući efekat na sve lidere koji se igraju sa mišlju da svoj položaj učvrste tako što će potpkopati načela vladavine prava ili da se udvaraju Moskvi i Pekingu", piše FP.

FP smatra da bi podsećanje da EU nešto simboliše, posebno na Zapadnom Balkanu pozitivno utjecalo da zemlje ulože iskrene napore u ispunjavanje pristupnih kriterijuma, umjesto što Uniju samo iskorištavaju kao kravu muzaru.

"Vučić i Orban su promućurni politički akteri", ali kao što i historija njihovih zemalja pokazuje, okretanje na tri strane kako bi se stekla korist u ratnim vremenima može užasno da se obije o glavu, piše FP.

Zato je, zaključuje časopis, sada vrijeme da ih Zapad natjera na činjenje, primora da izaberu stranu i da se suoče sa posljedicama.