Piše: Ninoslav Sušilović, predsjednik Posavske stranke i član Predsjedništva Koalicije Država

I tako… zapala država u krizu zbog izbornog zakona i to takvu da se ne vidi izlaza. Zbog izbornog zakona koji je, u skoro neizmijenjenoj formi, na snazi više od 20 godina!?

Prvi „problemi“ su iskrsnuli kada je za člana predsjedništva izabran Željko Komšić. A i to je bilo prije 15 godina!? Kako je moguće da vlast koja, uz kraće prekide, ima kontinuitet cijelo to vrijeme (da ne pričamo o partnerstvu i vezivanju zastava još od '91) za sve ove godine nije mogla dogovoriti rješenja koja bi bila svima prihvatljiva? Istovremeno, svih ovih desetljeća dogovori savršeno funkcioniraju kada se radi podjela funkcija, resora, izbornog plijena… Naročito dobro funkcionira i „podjela terena“ u kojoj se jedni drugima „ne petljaju u posao“. Niti HDZ-u smeta minoran broj Hrvata u institucijama glavnog grada (naročito rukovodećim) niti SDA ukazuje na isti, ili još gori, položaj Bošnjaka u, recimo, Stocu. Sjeća li se netko ijednog premijera Federacije BiH (poslije Nedžada Brankovića) ili nekog od ministara iz reda bošnjačkog naroda da je došao u Grude, Posušje, Široki… da vidi kakvo je stanje, kakvi su problemi, kako se može pomoći? Naravno, vrijedi i obrnuto.

Uopće nije sporno (nikom normalnom) da treba promijeniti neke stvari i naprosto ne ostavljati prostora da se bilo tko osjeća frustrirao, nezadovoljno, ugroženo… ali je problem što vodeći politički faktori/čimbenici uopće ne žele nikakva „normalna“ rješenja jer u uređenom sistemu za njih naprosto više ne bi bilo mjesta.

Zato se čini sve da kaos potraje što duže pa u zadnje vrijeme svjedočimo brojnim apsurdima.

Zgraža se ovih dana nad SDA-ovom opstrukcijom rada državnih institucija lider stranke koja četiri godine opstruira konstituiranje Vlade FBiH, a svojevremeno je mjesecima držala federalni parlament u blokadi zbog zakona o oporezivanju kladionica!? Žale se na neregularnost izbora oni koji su odbili zakon kojim bi se spriječile krađe, namještanja i ostale manipulacije izbornim procesom!?

Za vrhunaravni postulat konstitutivnosti najviše se zalažu oni čiji su sudci 2000-te glasali protiv konstitutivnosti svih na cijelom teritoriju BiH. Isti ti, ljuti protivnici građanskog uređenja, se predstavljaju kao najveći zagovornici „europskog puta“, a ulaskom u EU (to čak i predsjednik Milanović ističe) BiH bi postala građanska država!? O nacionalnom interesu pričaju oni za čije se višedecenijske vladavine desio bukvalni egzodus upravo tog naroda za koga se, navodno, tako požrtvovno bore, a nacionalni interes je vremenom malo varirao: od trećeg entiteta preko televizije na hrvatskom jeziku pa sve do aktualnog izbornog zakona. U praksi najveća borba se vodila protiv oporezivanja kladionica!? Naravno, zbog nacionalnih interesa.
Iste te jako smeta 'nelegalnost i nelegitimnost' Željka Komšića i Edima Fejzića, ali im je svojevremeno Elvira Abdić bila sasvim legalna i legitimna Hrvatica (valjda zato što je u zamjenu za očevu slobodu bila protiv izbora Živka Budimira), a u legalnost i legitimnost Zore Dujmović kao legalne i legitimne predstavnice srpskog naroda s liste HDZ-a nitko ne smije ni posumnjati.

Normalan čovjek se logično priupita: „Tko je tu lud?“. Za lakše razumijevanje stanja i odnosa među vladajućim strankama treba koristiti male „upute za uporabu“. Kada se spomene pojam „nacionalni interes“ samo ga zamijeniti sa „stranački interes“ ili još bolje „interes Velikog Predsjednika“ i stvari odmah postaju jasnije i logičnije.

Dragan Čović i HDZ se zalažu i tako samoprijegorno bore za jednakopravnost Hrvata, ali samo u FBiH. Ranije spomenuta „podjela terena“ s RS je davno izvršena i ono malo Hrvata u RS su „Miletov problem“. Njihov legalni i legitimni predstavnik (dopredsjednik RS-a, Josip Jerković) čak kaže da bolje žive Hrvati u RS-u nego u FBiH!? Zato valjda i bi ono „Čuvajte Republiku Srpsku!“… u kojoj je Hrvatima tako dobro? Hrvatski korpus u BiH je razbijen, a Hrvati iz RS-a su bez borbe i na pladnju predani Dodiku, Jerkoviću, Čordašu… na daljnju upotrebu i postupanje.

A šta je s ovima u FBiH?

E, da bi bili ravnopravni, trebalo bi, po prijedlogu HDZ-a, promijeniti izborni zakon na način da se u federalni dom naroda (tijelo koje postoji zbog zaštite nacionalnih interesa) biraju Hrvati iz 6 Županija u kojima Hrvata „ima dovoljno“. U prijevodu: 9 iz tri hercegovačke županije, 7 iz Srednjobosanske, Zeničko-Dobojske i Posavske + 1 iz preostale četiri županije. Konkretno: 43.800 Hrvata iz Ze-Do isto kao i 33.600 iz Posavske bi imali po 2 predstavnika u federalnom domu naroda, dok bi preostalih više od 63.000 Hrvata u preostale 4 županije imali pravo na samo jednoga!? Ali ni to nije dovoljno! I tog 17-og će izabrati ovih 16 po svojim željama i kriterijima.

I gdje su, Dragane, bosanski Hrvati u cijeloj toj priči o „jednakopravnosti“?

Više od 2/3 bosanskohercegovačkih Hrvata su prije rata živjeli širom Bosne, a tek jedna trećina u Hercegovini. I po popisu iz 2013. (ma koliko bio upitan) još uvijek je veći broj Hrvata koji žive sjeverno od Ivan planine, ali bi HDZ-ovim prijedlogom jednu polovicu b-h Hrvata predstavljalo 9 „legalnih i legitimnih“ Hercegovaca, a drugu polovicu njihovih 7 stranačkih ikebana iz Bosne. Onog 17-og bira njih 16, dakle, krajnji rezultat 10:7. U „demokratskim“ društvima tko ima više od 50% odlučuje 100%.

Jednakopravnost do bola!

Povjerovati da ovakav izborni zakon nije uvod u formiranje hrvatske fildžan državice na prostoru Zapadne Hercegovine može samo netko jako naivan ili neinformiran. Pri svemu tome se još poziva na hrvatsko zajedništvo, a svatko onaj tko se usudi razmišljati drugačije automatski je izdajnik hrvatskog naroda. Samo da posjetimo da je prije 12 godina postojao projekt tzv. kreševske šestorke koji je osiguravao punu „legalnu i legitimnu“ zastupljenost Hrvata u svim tijelima vlasti te osiguranje svih mehanizama koji su mogli biti iskorišteni u donošenju izmjena i Ustava i izbornog zakona po mjeri svih. Jedini problem je bio što bi jedan dio pozicija pripao ljudima iz drugih hrvatskih stranaka i ne bi bilo apsolutne dominacije HDZ-a. Naravno, pod takvim uvjetima „hrvatsko zajedništvo“ više nije bilo vrijedno truda i HDZ je naprosto ugasio taj projekat.

Politike bez principa nisu politike nego manipulacija narodom od strane interesnih skupina. Ponavljamo, izborni zakon (kao i Ustav) zaista treba mijenjati, ali promjene koje bi osigurale jednakopravnost i pravičnost za sve i svuda – ne interesiraju ni jednog od naših prvih u Bošnjaka i Hrvata.

Sve moderne zemlje zapada kojima ,navodno, težimo (a dobar dio naše djece već živi tamo) su uređene po građanskom principu „jedan čovjek jedan glas“. Međutim, kod nas je od pojma „građanska država“ napravljena babaroga iza koje se krije islamska država. I ne bez razloga. Kad o građanskom uređenju govori Bakir Izetbegović koji će „prvo riješiti Hrvate, pa onda Srbe“ (jedni su genocidaši, a drugi uzepeovci) i koji se „ne boji za državu dok su džamije pune“ onda se i najdobronamjerniji moraju zamisliti. Nema u ovoj igri (HDZ-SDA) dobre i loše strane niti one za koju se može opredijeliti itko tko želi dobro ovoj zemlji.

Kada bi na čelu borbe za prava Hrvata bili neki „Ivan Šarčević“ i „Drago Bojić“ stao bih puna srca s njima u prve redove, kao što bih bez imalo rezerve gradio građansku BiH s nekim „Bogićem Bogićevićem“. Štos je samo što se ne bih morao opredjeljivati jer bi svi oni bili na istom putu.

Ovako, niti želim biti jednakopravan po zamislima Dragana Čovića niti mi treba građanska BiH kakvu želi Bakir Izetbegović. 

Pogana usta opogane i najplemenitije pojmove kad si uzmu za pravo da ih koriste. 

Kada umjesto hulja, prevaranata i kriminalaca izaberemo ljude koji svojim obrazom, karakterom i moralom zavrjeđuju koristiti se riječima kao što su: jednakopravnost, zajedništvo, sloboda izbora, građanska država i sl. možda budemo zaslužili da u praksi osjetimo njihovo značenje.

(Nap.ba)