Jedan od najboljih i najinformiranijih sugovornika za razgovor o aktuelnoj politici u Republici Hrvatskoj, u odnosu Zorana Milanovića i Andreje Plenkovića i njihovom pogledu na Bosnu i Hercegovinu svakako je veteran novinarstva u susjednoj državi, novinar "Jutarnjeg lista" Vlado Vurušić.

U razgovoru za "Slobodnu Bosnu" Vurušić otkriva šta stoji u pozadini ovog sukoba, zašto je Bosna i Hercegovina postala središnja točka tog sukoba, te koja je uloga i pozicija Dragana Čovića, Bakire Izetbegovića, Milorada Dodika i Aleksandra Vučića u toj "igri preko granica"

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović nastavlja dizati prašinu u našoj zemlji Predsjednik svojim izjavama. Nedavno je uputio poziv hrvatskim političkim dužnosnicima u BiH da kažu treba li zbog izmjena Izbornog zakona nastaviti s idejnom blokadom ulaska Finske i Švedske u NATO-u ili ne. Šta je bio cilj tog Milanovićevog poziva?

Milanovićeva politika je takva već duže vrijeme. On koristi poziciju ili politiku Hrvata u BiH i Izbornog zakona da bi se obračunavao sa Andrejom Plenkovićem sa kojim ima alfa-mužjački suparnički odnos iz vremena kada su zajedno radili u Ministarstvu vanjskih poslova početkom 90-ih godina. On je na neki način fiksiran na Plenkovića i misli da preko pitanja Izbornog zakona i položaja Hrvata u BiH može nauditi ili čak srušiti politiku Plenkovića, koja je također diskutabilna kada je u pitanju regija ili BiH. Tu imamo mali apsurd. On prilično glasno govori da treba vezati ulazak Finske i Švedske u NATO sa položajem Hrvata u BiH, odnosno sa Izbornim zakonom. U tome je prilično drčan i bučan. Međutim, sada je isplivalo pismo koje je on poslao generalnom sekretaru NATO-a gdje je prilično pomirljiv i gdje govori Stoltenbergu o problemu (kako ga on vidi) Hrvata u BiH i Izbornog zakona ali nigdje ne spominje blokadu ulaska Finske i Švedske u NATO. Prema tome, vidimo da on tu populistički kalkulira i istupa. Njemu je potpuno jasno da Hrvatska ni na koji način ne može blokirati Švedsku i Finsku. On vrlo dobro zna da ratifikacija pristupnog sporazuma Švedske i Finske mora proći kroz Sabor, a većinu ima HDZ, odnosno Plenković. Također, to je sa Milanovićeve strane jedan populistički potez budući da su izbori raspisani i da će se izbori provesti po starom zakonu. Ne znam što se to može dogoditi da se, sada kad su izbori raspisani, izborni zakon mijenja. To se čak ni na našim balkanskim prostorima ne može dogoditi.

MILANOVIĆEVI AUTOGOLOVI

Kakve su reakcije sa Zapada na Milanovićeve istupe?

Ovo sa Švedskom i Finskom dosta je naudilo i ne baš sjajnom međunarodnom ili europskom imidžu Hrvatske, koja i nema baš onakav utjecaj u EU kakav bi možda mogao imati zbog svog položaja jer je uz Sloveniju jedina zemlja iz ovog područja koja je članica Europske unije.

Svojim istupima oko Švedske i Finske Milanović ne može ne biti svjestan da time ide na ruku Putinu. On ne mora biti proruski političar, mada ga sve više po evropskim medijima tako nazivaju, ali on nije toliko 'bedast' da ne zna kako time ide samo na ruku Putinu. Prema tome, njegova politika i prema BiH i prema Hrvatima u BiH i na međunarodnom planu je nekoliko autogolova, a ne samo jedan. Time je njegova pozicija prilično diletantska. Osim ako ovo nije sve samo odrađivanje posla za Moskvu i želja da se on pozicionira kao jedina opozicija Andreju Plenkoviću.

Andrej Plenković i Zoran Milanović (Foto: Milan Šabić / Pixsell)

A odnos sa Dodikom?

U EU sigurno nije dobro primljeno ovo 'očijukanje' sa Miloradom Dodikom, a to se tiče i Plenkovića. Milanović je Dodika izvukao u nekoliko slučajeva kada mu je bilo teško. Hrvatska stalno nešto izvodi u vezi uvođenja sankcije čelniku SNSD-a. Milanović je govorio kako Dodik nije najveći problem BiH. Kako nije ako želi rasturiti Bosnu!? Najveći problem je onaj koji to radi. To je neminovno.

Zašto je Hrvatska opstruirala sankcionisanje Dodika od strane Europske unije?

Ja čvrste potvrde nemam, ali prema onome o čemu se govorilo u Zagrebu prije nekoliko mjeseci u vrijeme kada su se Plenković i Izetbegović našli u Zagrebu pa zatim i u Dubrovniku, navodno je bio obostrani dogovor da se napravi neki kompromis oko Izbornog zakona, ako ništa drugo da Izetbegović na neki način utječe na Bošnjake da ovog puta glasaju samo za Bošnjaka, da ne glasaju za Komšića.

Isto tako mislim da je insistiranje Izetbegovića, odnosno njegova nefleksiblinost, prouzročilo da Hrvati u BiH, pa i oni koji su protiv Čovića i koji shvataju da je loš političar i neadekvatni lider, htjeli ne htjeli, glasaju za njega. Time se zapravo samo doprinijelo tome da HDZ među Hrvatima ojača. Ali to je općenito odnos problema unutar svih naroda, pa i Hrvata i Bošnjaka.

ČIJI JE DRAGAN ČOVIĆ

Da li se taj sukob iz Hrvatske prelijeva na BiH, odnosno da li se Hrvati u BiH dijele na "Plenkovićeve" i "Milanovićeve"?

Očito tu ima nešto s obzirom da je i Čović rekao da je najgore za Hrvate u BiH ako se počnu dijeliti, odnosno ako ih se natjera da se izjašnjavaju da li su za Plenkovića ili za Milanovića. Očito tu dolazi do nekih trvenja. Milanović dobija veliki pljesak kada dođe u BIH. Veliki broj Hrvata, a posebno u Hercegovini, ga podržava. Ali ne treba zaboraviti da je Milanović na predsjedničkim izborima među Hrvatima u BiH prošao jako loše. Tako da je to na jedan način dosta smiješno, da se on oslanja na njih koji mu daju jako malu podršku i koji na njega gladuju isključivo kao na ljevičara.

Znajući kako funkcionira prosječni HDZ-ov birač, u Hrvatskoj i u Hercegovini, on glasa za HDZ pa makar tamo bio kandidat, ono što se kaže, pas Šarko. Ti glasači ne gledaju ime, već da li dolazi iz HDZ-a.

Jasno je da i unutar hrvatskog HDZ-a postoji jedan otpor prema Plenkoviću kojeg se smatra nedovoljno desnim, za njihov ukus, kojeg smatraju previše europskim i koji se oko vrijednosnih pitanja poput prekida trudnoče i slično ne izjašnjava potpuno. Stoga Milanović želi izazvati nezadovoljno radikalno desno krilo HDZ-a protiv Plenkovića. On je čak na nekim skupovima govorio kako Plenković nije pravi HDZ, a on je bivši šef SDP-a, glasovima ljevice došao na vlast i sad HDZ-u želi reći kakav je njihov vođa. Ono što je najjadnije upravo to da je Milanović, kao bivši šef SDP-a i premijer Hrvatske, Hrvatima u BiH govorio da svoje probleme rješavaju u Sarajevu te da im Zagreb može samo pomoći. On je čovjek koji je pragmatično, da pokaže svoj odnos prema BiH, ukinuo SDP-ovu listu za dijasporu na izborima.

Evidentno je da Milanović sve ovo radi da bi srušio Plenkovića i on misli da je našao model kako to najbolje napraviti. Desnica je oduševljena tim njegovim izjavama o zanokticama i slično. Ipak, nitko od njih, pa ni on, ne zna je li to učinkovito, je li svrsishodno i da li se to što radi i zahtijeva može provesti. Očito je da ne može. Ovo pismo Stoltenbergu pokazuje da se on ipak drugačije postavlja kada je u pitanju Bruxelles i NATO i mislim da mu ne može biti jasna činjenica da je on prvi krenuo sa pričom o blokadi Finske i Švedske a da nije bilo nekog velikog uzbuđenja u Bruxellesu osim čuđenja , a čim je Erdogan rekao da će staviti veto svi su od Wasingtona do Berlina skočili na zadnje noge.

Znači, Erdogan ga je spasio na neki način?

Da, Erdogan ga je na neki način spasio da se ne izblamira do kraja. Ali, budući da Hrvatska neće blokirati, do Madrida (samit NATO-a od 29. do 30. lipnja 2022. godine, op. SB) će se naći nekakav modus i na kraju će i Erdogan pristati jer ni on nema drugu opciju. On će sigurno iskamčiti puno više za sebe i za Tursku, nego Milanović. Milanović neće dobiti ništa, može samo otežati situaciju.

Jasno je da postoji visoki predstavnik, jasno je da su Washington i Brisel odredili kakvu politiku prema BiH hoće, da je Dodik za njih najveći problem i da su oni za jedinstvenu i cjelovitu BiH. Da je Milanović pametan, a i Plenković, oni bi znali da se moraju prilagoditi tome i ići na ono što je još Inzko ili Schmidt na početku rekao da treba raditi na onome što je, ja mislim, ključ opstanka BiH a to je izgradnja odnosa Hrvata i Bošnjaka. A onda tu i Izetbegović i Čović moraju raditi zajedno. Moraju prvo shvatiti i moraju naći neki kompromis koji će funkcionirati, a ne govoriti o 'trećem entitetu' ili kako će Bošnjaci ponovno izabrati Hrvatima predstavnika.

Sigurno se moglo dogovoriti s Izetbegovićem da Bošnjaci ne biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, jer u suštini to ipak nije u redu, a za uzvrat se moglo dogovoriti da Hrvati ne blokiraju funkcioniranje Federacije BiH. No, bojim se da te stvari koriste i HDZ i SDA da vežu Hrvate odnosno Bošnjake još više uz sebe. Mislim da to što se Hrvati i Bošnjaci ne dogovaraju je samo voda na mlin Dodiku i Vučiću.

Vi ste to u jednom tekstu američku inicijativu za pregovore nazvali povratak na Washingtonski sporazum. Niko ovdje nije tako rezonovao stvari.

Washingtonski sporazum, i tada kada je bio potpisan, potpisali su ga nevoljko i Tuđman i Izetbegović. Ali, on je trebao biti temelj BiH, a ne Dayton koji je uveo RS u pravni sistem i napravio "državu u državi" i omogućio i tu etnodemokratiju koje se sad niko ne može riješiti.

Mislite li da je to dugoročno rješenje za BiH - suradnja Bošnjaka i Hrvata?

Plenkoviću, kakav god da jeste, on je ipak ozbiljan političar za razliku od Milanovića. Problem hrvatske politike prema BiH je naslijeđe Franje Tuđmana da se na BiH gleda isključivo kroz pitanje Hrvata ili kroz HDZ BiH, a ne kroz zajedničke odnose i opstanak BiH - što je ključ i jedan od najvećih nacionalnih i strateških interesa iste Hrvatske. Ako ništa drugo, BiH je u hrvatskom želucu, da tako kažem. Ovisni smo jedni o drugima i geografski i komunikacijski. Put BiH prema Evropi vodi kroz Hrvatsku, ako ništa drugo. Može se dogovoriti oko korištenja luke, mora, prometa... Dakle, Hrvatska i BiH su vezane jedna uz drugu i politički i ekonomski, a i društveno. Živjeli smo stoljećima zajedno i u Austrougarskoj i Jugoslaviji. Imamo zajedničkih veza i interesa i trebalo bi da Hrvati i Bošnjaci, naravno i uz Srbe, budu nosioci opstanka i razvoja BiH.

Bakir Izetbegović i Dragan Čović (Foto: Arhiva)

MILANOVIĆ POMAŽE BAKIRU

Je li to onda blokovska podjela?

Pa da, na neki način jeste, jer zapravo je činjenica da je Dodik Putinov igrač. Putin sada ima svojih problema i biće zanimljivo kada, mislim da je pitanje 'kada' a ne 'ako', Vučić uvede sankcije Rusiji, jer će se onda postaviti i pitanje Dodika. Kako će se on u tome postaviti i kako će reagirati na tu situaciju? Mislim da se Vučić neće moći još dugo izvlačiti i da će u jednom trenutku morati odabrati. Konačno, Borrell mu je rekao da ovo nije vrijeme neutralnosti i jednostavno se mora izjasniti. A zna se kako se mora izjasnit. Ili može prekrižiti Evropsku uniju, a to onda znamo šta znači.

Dakle, dugoročno nam slijedi smirivanje političke situacije?

Ja se nadam. Ipak, može doći i do daljnjeg kompliciranja ako Hrvati (a što neće napraviti) budu insititrali na nekoj svojoj samoupravi ili trećem entitetu. Ipak, mislim da su i Plenković i Čović i Milanović potpuno svjesni da je to nemoguće jer im to neće dopustiti Europska unija, a ni Sjedinjene Države. Time samo mogu nauditi i Hrvatima u BiH i samoj Hrvatskoj i njenoj poziciji i zapravo ojačati SDA odnosno Bakira Izetbegovića. Ja sam jednom pisao da je ova politika Milanovića prema BiH opet dovela u situaciju da je sve u rukama Izetbegovića. On može reći Bošnjacima ‘glasajte za Komšića’ ili će reći 'pustite sad' i njega će njegovo biračko tijelo poslušati. A sigurno se može naći nekakav kompromis, nešto što i Izetbegović i Čović mogu prihvatiti,

Hrvatska i BiH su upućene jedna na drugu i Hrvatskoj su apsolutno dvije zemlje prioritet - to su Slovenija i Bosna. Ove dvije zemlje su za Hrvatsku najbitnije, da sa njima ima dobre i razvojne odnose. Mislim da to i BiH ide u korist.

Bitno je da EU i pogotovo Amerikanci bez obzira na Ukrajinu nisu okrenuli leđa i pustili šta bude, a definitivno Rusija gubi politički utjecaj. Sve je slabiji njen utjecaj. Putina napuštaju i drugi saveznici koje može povući u rupu kao što je uvukao Bjelorusiju. Mislim da će to shvatiti i Vučić.

(Razgovarao: S. BEGOVIĆ)