Kada prošetate glavnim ulicama Tripolija, nećete steći utisak da se u Libiji, suštinski, vodi građanski rat. U parkovima su roditelji s djecom, a iza zgrade Centralne libijske banke, nasred uske uličice koja dijeli stari grad od Zelenog trga, lokalni trgovci su se okupili da trguju na najčudnijoj berzi na svijetu. U građevinskim kolicima, ona što ih u Bosni zovu tačke, dovoze se vreće novca, pa se, onda, vrši konverzija u neke druge valute.

Piše: Avdo Avdić za Istraga.ba

Subota je, inače, za državnu službu neradni dan. Pored ceste koja prolazi pored hotela u kvartu Zawya Al Dahmani, možete vidjeti kako lokalno stanovništvo u debeloj hladovini mirno sjedi. I ne osvrće se kada se stotinjak metara dalje od njih začuju dugi rafali.

Bilo je, dakle, 14 sati kada se baš u tom naselju začula pucnjava. Ali dok sam izašao iz hotela, rafali su prestali. Uslijedio je tek poneki pojedinačni hitac i sve je utihnulo. Prolaznici me usmjeravaju ka obližnjoj zgradi u kojoj je smješteno jedno od ministarstava libijske vlade. Tu je, dakle, bila pucnjava. Stotinjak metara šetnje i onda – problemi. Trojica napružanih muškaraca me opkoljavaju nasred ulice. Jedan od njih je opasan redenicima i u rukama drži mitraljez uperen u mene. Druga dvojica su prekrila lice maslinastozelenim maramama. U rukama su im automtske puške. Oštre upute na arapskom jeziku, kratki pretres kako bi se uvjerili da li sam naoružan i da li ih snimam i naredba da se vratim natrag.

Stranac sam na ulicama Tripolija uvijek je u opasnosti. Naročito – novinar. Zahitur Rahman, novinar iz Bangladeša, 21. je marta ove godine doputovao u Libiju. Na Zelenom je trgu u centru Tripolija napravio nekoliko fotografija i, onda je nestao. Pet dana kasnije, vlasti iz Libije su potvrdile da je novinar NTV-a iz Bangladeša u njihovom pritvoru. Pušten je početkom aprila.

Pucnjave i otmice su ovdje svakodnevnica. Skoro svaki kvart, ojasnit će mi Libijci, ima svoju miliciju, koja se, opet, bori za prevlast sa drugom milicijom. Lokalni i strani bisnismeni im, onda, moraju plaćati reket kako bi ih zaštitili.

Pripadnici ovih snaga su naoružani mitraljezima i protuavionskim topovima. Snimci nastali 15. maja ove godine pokazuju jednu noćnu bitku na ulicama Tripolija. No, o tome već dugo u zapadnim medijima ne možete pročitati ništa.

Otkako je, nakon arapskog proljeća i smaknuća Muamera Gadafija, “demokratija” zavladala ovom zemljom, rat nije prestao. U ovom trenutku se, zapravo, i ne zna ko upravlja Libijom i njenim resursima. Grad Bengazi, na sjeveroistoku zemlje, kontrolišu snage generala Khalife Haftara.

General Haftar godinama je bio jedan od oficira najbližih Moameru Gadafiju. Međutim, nakon poraza Libije u ratu sa Čadom, 1987. godine, Haftar je zarobljen i dvije godine kasnije isporučen SAD-u. Tu se priključuje libijskoj opoziciji koju je kontrolirala CIA. Kada je pao Gadafi, Haftar se vratio u Libiju i pokušao je preuzeti kontrolu nad državom. Nevladine organizacije su ga optužile za zločine počinjene u Bengaziju. Iza njega su, neformalno, stale Saudijska Arabija, Egipat sa generalom Abdelom Fatahom al Sisijem na čelu. U početku su na Haftara računali još i Rusija, Francuska i SAD. Međutim, Khalifa Haftar nikada nije uspio uspostaviti kontrolu nad glavnim gradom Tripolijem. Vlasti Turske zvanično su, što vojno, što politički, podržale vlasti u Tripoliju koje Haftar namjeravao svrgnuti. Međunarodna zajednica je, potom, priznala vladu u Tripoliju kao zvaničnu vladu Libije. Međutim, tada dolazi do eskalacije. Amerika je promijenila stranu, a Rusija je ostala uz generala Haftara. Štaviše, Vladimir Putin je u Libiju, kao ispomoć generalu Haftaru, poslao svoju paravonjnu jedinicu Wagner. Istodobno, Rusija je, prema izvještajima arapskih medija, za potrebe Haftar odštampala nekoliko milijardi libijskih dolara bez pokrića koji su, potom, pušteni u promet. U Rusiji odštampani novac je, preko Malte, prebacivan u gradove pod kontrolom generala Haftara, a jedna takva pošiljka je zaplijenjena u luci na Malti. Ruska pomoć Haftaru nije značila mnogo. On je ostao vladar Bengazija.

No, onda su započeli problemi i u dijelu Libije koji kontroliše “međunarodno priznata vlada”. Nakon što je u februaru 2021. godine zaustavljen totalni rat, šef prelazne vlade Libije postaje Abdul Hamid Dbeiba. Prema tadašnjem dogovoru uz posredstvo međunarodnih zvaničnika, Dbeiba se obavezao da u decembru 2021. godine organizira izbore. Od toga, međutim, nije bilo ništa. Izbori nisu organizirani, a Dbeiba je ostao premijer prelazne vlade sa sjedištem u Tripoliju. Međutim, u februaru ove godine, Parlament čije je sjedište u gradu Tobruku, izabrao  je drugog premijera – bivšeg ministra unutarnjih poslova Fethija Bašagu. Parlamentarci su svoj potez obrazložili time da je premijeru Abdulu Hamidu Dbaibi, koji je imenovan u februaru prošle godine uz posredovanje Ujedinjenih Naroda, istekao mandat na neuspjelim izborima u decembru. Dbaiba, međutim, ne pristaje na predaju premijerske fotelje. Fethi Bašaga je 17. maja pokušao ući u zgradu Vlade u Tripoliju, ali su ga milicijske snage koje kontroliše Dbeiba natjerale na povlačenje prema gradu Sirtu. U cijelu priču se, potom, uključuje Osama Al Juwaili, bivši šef vojne obavještajne službe koji je služio Dbaibi. Nakon što je Dbaiba smijenio Juwailija, on se pridružuje Bašagiju kojem je Parlament Libije dao mandat. Sredinom ove sedmice, Al Juwaili je dao ultimatum Abdul Hamidu Dbeibi da u roku od 72 sata napusti zgradu Vlade. Ovaj to odbija. Od četvrtka navečer jake Juwailijeve snage kreću se prema Tripoliju.

Intenziviranje sukoba očekuje se najkasnije u ponedjeljak. Do tada se čuje spooradična pucnjava u četvrti Zawait al Dahmani. Tu se nalaze zgrade Nacionalnog radija i Ministarstva vanjskih poslova Libije . Jedna od frakcija koja kontrolišu ovo naselje zove se Al Nawasi. Jedan njihov pripadnik je ubijen u subotu oko 14 sati. Zove se Malik Džabu.

Ovo je njegova fotografija koja je počela kružiti društvenim mrežama u Libiji. Da li će ovo uvod u novi totalni rat na ulicama Tripolija?