Piše: Oleksandr LEVČENKO 

Ulazimo u drugu stotinu dana rata. Sada mnoštvo vojnih analitičara daje svoje ocjene razvoja situacije na ratištima u Ukrajini. Kao na šahovnici gledaju operativne i taktičke poteze vojske, hladne glave osmatraju bojišnicu i daju svoje primjedbe i prognoze. To je za njih kao sportski meč, nema emocija. Protivnici dolaze, mjere se, takmiče u istoj kategoriji, po ustaljenim pravilima, imaju označene pauze i sudiju... No, Rusija je prekršila sva moguća pravila ratovanja, bezočno ubija civile, siluje žene i djecu, uništava cijele gradove, ruši infrastrukturu, krade sve što je pri ruci. 

Vojni 'analitičari'

Pa tako neki pametnjakovići od vojnih stručnjaka sugerišu ukrajinskom predsjedniku da mora sjesti i pregovarati sa ruskom stranom o miru. Posmatrajući takvog komentatora, možeš samo da mu se "diviš". Nemojmo servirati sadašnju moskovsku tezu o miru navodno kao razmišljanja nekih američkih oficira i generala.

Opšte je poznato da kremaljski lobi u SAD-u predvodi nekadašnji američki državni sekretar Henri Kisindžer. Njega smo prije nekoliko dana slušali na međunarodnom samitu u Davosu, premda je u političkoj penziji već decenijama. Ali, kad neko tako brine da Vladimir Putin mora sačuvati svoj obraz pri izlasku iz ovog krvavog rata, barem nek ne preporučuje Ukrajini pregovore s Kremljem radi mira.

Skoro je nevjerovatno da tako iskusan diplomata, u dobi od gotovo stotinu godina, zaboravlja osnovne principe međunarodnih odnosa poslije Drugog svjetskog rata. Možda bi neko pomislio da je Kisindžer to zbog svojih godina jednostavno zaboravio, ali ne... Na samitu u Davosu pojavio se sa svojim mladim sljedbenicima koji su otvoreno govorili da Rusiju treba nahraniti ukrajinskom teritorijom. Ja bih odmah uputio prijedlog američkim univerzitetskim profesorima, analitičarima i generalima da to i urade, ali za svoj račun. Šta se tiče Kyiva - mi možemo Putinu za očuvanje njegovog obraza predložiti samo porciju botoksa, koji ionako koristi već više od 15 godina.    

Ko može stati tiraninu za vrat?    

U ukrajinskoj vojsci se bori puno Čečena koji traže nezavisnost svog naroda od Rusije i obnavljanje državnosti, koja je postojala od 1991. do 2000. godine. Prvi predsjednik Republike Ičkerije (1991-1996), bivši sovjetski general Džohar Dudajev, koji je  pobijedio rusku vojsku u prvom čečenskom ratu (1994.-1996.) već tada je oštro govorio o sveopštoj opasnosti rasta ruskog šovinizma. U tom ratu poginulo je 35-40 hiljada ruskih vojnika, ali i 100-120 hiljada mirnih čečenskih stanovnika.

Godine 1996, predsjednik Dudajev posebno je naglasio da rusku vojnu mašineriju i velikodržavni šovinizam, koji je postao opasnost za cijeli svijet, mogu zaustaviti samo Ukrajinci. Po njegovom mišljenju, Ukrajinci kao na prvi pogled miran narod imaju vrlo duboku istoriju državnosti i prebrodili su mnogo ratova, borili se sa dosta vanjskih osvajača, ali se svaki put ukrajinski narod podigao i išao dalje u svom državnom razvoju. 

Za kratko vrijeme generala Dudajeva ubili su ruski specijalci. Mi tada još do kraja nismo razumjeli ove riječi proslavljenog čečenskog generala. Moskva je uvijek trubila o vjekovnoj prijateljskoj vezi ruskog i ukrajinskog naroda. To je bila smišljena laž Kremlja da drži Ukrajince šta duže kod sebe. Ipak, trenutak istine je konačno došao.

(Antena M)