Istraživači konačno napreduju u razumijevanju kako koronavirus uzrokuje gubitak mirisa. Mnoštvo potencijalnih tretmana za rješavanje ovog simptoma prolazi kroz klinička ispitivanja, uključujući steroide i krvnu plazmu.

“Poremećaj mirisa postaje sve rjeđi kako se virus razvija”, kaže Valentina Parma, psihologinja u Monell Chemical Senses Centru u Philadelphiji, koja je odgovarala na upite pacijenata tokom prve dvije godine pandemije.

Studijom koja je objavljena prošlog mjeseca ispitano je 616.318 ljudi u Sjedinjenim Državama koji su imali covid-19. Utvrđeno je da, u usporedbi s onima koji su bili zaraženi izvornim virusom, ljudi koji su oboljeli od alfa varijante imaju 50 posto veću vjeroVatnost da će imati kemosenzorni poremećaj. Ta je vjerojatnost pala na 44 posto za kasniju varijantu delta te na 17 posto za posljednju varijantu, omikron.

Ali vijesti nisu sve dobre. Značajan dio ljudi zaraženih u ranoj fazi pandemije još uvijek ima kemosenzorne učinke. Studija iz 2021. godine pratila je 100 ljudi koji su imali blage slučajeve covida i 100 ljudi koji su više puta bili negativni. Više od godinu dana nakon infekcije, 46 posto onih koji su imali covid-19 i dalje su imali probleme s mirisom; nasuprot tome, samo 10 posto kontrolne grupe imalo je gubitak mirisa, ali iz drugih razloga. Nadalje, 7 posto zaraženih je i dalje imalo potpuni gubitak mirisa ili “anosmiju” na kraju godine. S obzirom da je u svijetu potvrđeno više od 500 miliona slučajeva covida, deseci milioa ljudi vjerovatno imaju dugotrajne probleme s mirisom.

Jednostavne aktivnosti poput kušanja hrane ili mirisanja cvijeća sada su “stvarno emocionalno uznemirujuće”, kaže Parma.

Genetske mutacije

Jasnija slika o tome kako covid-19 uzrokuje ovaj poremećaj trebala bi pomoći u stvaranju boljih terapija za to stanje. Na početku pandemije, studija je pokazala da virus napada stanice u nosu, nazvane sustentakularne stanice, koje osiguravaju hranjive tvari i potporu neuronima.

Od tada su se pojavile informacije o tome što se događa s olfaktornim neuronima nakon infekcije. Istraživači, uključujući biokemičara Stavrosa Lomvardasa sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, pregledali su ljude koji su umrli od covida i otkrili da, iako su njihovi neuroni netaknuti, imaju manje receptora ugrađenih u membranu za otkrivanje molekula mirisa nego inače.

To je zato što su jezgre neurona bile isprepletene. Kromosomi u tim jezgrama organizirani su u dva odjeljka. Ali kada je tim pogledao autopsirane neurone, “nuklearna arhitektura je bila neprepoznatljiva”, kaže Lomvardas.

U januaru je istraživački tim izvijestio kako je pronašao genetsku mutaciju kod ljudi koja je bila povezana s većom sklonošću gubitku mirisa ili okusa. Mutacija – promjena u jedno “slovo” ili bazu DNK – pronađena je u dva preklapajuća gena, nazvana UGT2A1 i UGT2A2. Oba kodiraju proteine ​​koji uklanjaju molekule mirisa iz nosnica nakon što su otkrivene. Ali još nije jasno kako covid stupa u interakciju s tim genima, prenosi N1.

Također postoje dokazi o trajnim promjenama u mozgu kod osoba s gubitkom mirisa. U studiji objavljenoj 6. marta, 785 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu dvaput je skenirao mozak. Oko 400 ljudi zarazilo se covidom između skeniranja, pa su naučnici mogli promatrati strukturne promjene. Oni koji su preživjeli bolest pokazali su višestruke promjene, uključujući znakove oštećenja tkiva u područjima povezanim s olfaktornim centrom mozga. Nije jasno zašto je to bio slučaj. “Kada prekinemo unos iz nosa, mozak atrofira,” kaže Danielle Reed, genetičarka, također u Monellu. “To je jedna od najjasnijih stvari koje znamo o okusu i mirisu”, piše Nature.com.