Europska komisija je stisnula zube, gurnula na stranu sve svoje - čak i opravdane sumnje i želi Ukrajini otvoriti vrata za člansto u EU u nekoj doglednoj budućnosti. U ovim okolnostima time čini jedino ispravno. Djeluje politički, ispunjava svoju europsku odgovornost i spremna je jasno reći što hoće. A to glasi: mi želimo Ukrajinu u našoj zajednici.

Bruxelles svojom preporukom šalje jasnu poruku Moskvi i krvavom revizionizmu Putina suprotstavlja daleko bolju perspektivu. Usprkos izjavama u Sankt Petersburgu, vladar Kremlja ne želi prihvatiti Ukrajinu kao pravu državu, pogotovo ne u njenim državnim granicama. On Ukrajinu vidi više kao "birokratsku" tvorevinu koja je zapravo dio njegovog ruskog carstva o kojem sanja. Kad EU u ovoj situaciji ne bi Kijevu otvorila vrata u Europu, to bi za njega bila pobjeda pod parolom: gledajte, niti zapad vas ne želi! Zato vi pripadate nama.

Shvatiti što je sad najvažnije

Geopolitički gledano - prije svega obzirom na budućnost Europe i svjetski poredak koji se barem donekle drži nekih pravila - Komisija nije niti mogla ništa drugo odlučiti. Treba se samo nadati kako sitničarenje nekih članica neće uništiti ovu sliku jedinstva. Do sastanka na vrhu sljedeće sedmice, Austrija i neke druge države imaju još vremena provjeriti svoje prioritete i staviti na stranu svoje načelno protivljenje prihvatanju novih članica u Uniju. Sad ne mogu biti najvažniji niti strah od troškova niti briga o drugim posljedicama.

Ukrajina i njeni građani u ovim teškim trenucima trebaju baš svaku zamislivu podršku. Tu spada i oružje, novac, humanitarna pomoć, ali i politička podrška. A za Ukrajince koje se bore za svoju domovinu je poziv u Europsku uniju izuzetno važna poruka. Još na golemim prosvjedima na Maidanu u zimi 2013/14. su prosvjednici protiv tadašnje proruske vladajuće klike vijorili plavu zastavu Europske unije. Kao znak nade krenuti, makar i dugačkim putem prema Zapadu i Europi. To je nešto što daje snagu i mnogima koji tako hrabro već tri mjeseca prkose Putinovom razornom pohodu.

I za predsjednika Zelenskog je pozitivni signal iz Bruxellesa od životne važnosti. On je svojim građanima mnogo toga obećao i vjeruje kako im ništa drugo ne preostaje nego sada kročiti kroz dolinu krvi i suza. On im mora ponuditi barem jedno: obećanje prave europske perspektive. Sve ostalo bi i za njega bila politička katastrofa.

Europa jednostavno nije spremna

Poruke koje proizlaze iz preporuke Europske komisije trebaju se ozbiljno shvatiti i u samoj EU. U komentarima svjetske štampe koja hvali odluku Bruxellesa se možda tek kao fusnota spominju i neophodne reforme same Unije. A upravo je tu najveća nevolja: u procesu reforme same EU koja se toliko često odgađa i gura negdje u daleku budućnost.

Naime, tako kako je EU trenutno konstituirana, ona zapravo uopće nije u stanju prihvatiti Ukrajinu kao članicu. Mnogi procesi odlučivanja su već sad blokirani i prije svega se mora okončati konsenzus u bezbrojnim pitanjima. To je i više nego hitno, jer kako se čini će upravo propasti i inicijativa o minimalnom porezu svjetskih koncerna - ovaj put zbog protivljenja Mađarske.

Osim što bi se vječitog kočničara i prijatelja Putina, Viktora Orbana konačno trebalo moći poslati na stražnje klupe, tu su i drugi sumnjičavci. Jer i vlada u Poljskoj treba konačno odlučiti, je li joj je važnije ucjenjivati u ministarskim vijećima ili biti na prvoj liniji podrške Ukrajini u njenom članstvu.

Neko od velikih u EU mora uzeti u ruke već tako nužan proces reformi Unije. Nažalost, ne čini se da je Berlin i sposoban i voljan za tako nešto, tako da praktično ostaje samo predsjednik Francuske. Ako Macron ne bude potpuno zaokupljen unutrašnjopolitičkim borbama, mogao bi dio svojih snaga u sljedećim godinama posvetiti nužnim reformama Europe. Na koncu, on zna bolje nego iko: Europa ne može ostati takva kakva jest, ako želi imati budućnost - za nekoliko godina i s Ukrajinom.

(DW)