22. lipnja 1941. nešto iza 3 sata ujutro započela je Operacija Barbarossa odnosno napad Trećeg Reicha na Sovjetski Savez. Bila je to najveća vojna invazija u povijesti ratovanja u kojoj je sudjelovalo 150 divizija s blizu 4 milijuna njemačkih vojnika, 600 tisuća motoriziranih vozila, 600 tisuća konja, 7 tisuća topova, 3000 tenkova i 2500 aviona. Borbena linija protezala se na nevjerojatnih gotovo 3 tisuće kilometara, od Baltičkog do Crnog mora.

Dvije godine ranije Treći Reich i Sovjetski savez potpisali su pakt o nenapadanju i prijateljstvu koji su obje strane smatrale tek odgodom neminovnog sukoba. Samo tjedan dana nakon ovog sporazuma Njemačka je napala Poljsku što će se pokazati presudnim događajem za početak Drugog svjetskog rata. Pregazivši Poljsku Njemačka se okreće zapadnoj Europi te bez previše problema zauzima zemlje Beneluxa, a zatim i Francusku. Iako je plan bio munjevitim zračnim napadima primorati i Veliku Britaniju na kapitulaciju, taj cilj Nijemci nisu uspjeli ostvariti. Nakon što je u travnju 1941. napadnuta i nakon kratkotrajnog rata osvojena Kraljevina Jugoslavija, Treći Reich bio je spreman okrenuti se najzahtjevnijem zadatku, osvajanju Sovjetskog Saveza.

SUDBINA MOSKVE BILA JE ZAPEČAĆENA, ALI...

U svega nekoliko dana od početka Operacije Barbarossa njemačka vojska prodrla je 200 kilometara u dubinu sovjetskog teritorija. Plan je bio što prije doći do Lenjingrada i Moskve, a situacija na terenu ukazivala je da bi se taj plan mogao i ostvariti. Tri armijske grupe, „Sjever“, „Centar“ i „Jug“, do kraja rujna 1941. okupirale su baltičke zemlje, Bjelorusiju i Ukrajinu.

Činilo se da je sudbina Moskve zapečaćena. Međutim, tada su krenuli problemi. Više je razloga koji će utjecati na daljnji tijek operacije. Jedan se odnosi na odluku Adolfa Hitlera da ne udari svom snagom na Moskvu, nego da se dio trupa preusmjeri prema Kijevu i gospodarski važnim ciljevima na istoku Ukrajine, a drugi dio na sjever prema Lenjingradu. Mišljenja vojnih zapovjednika da je to loša strategija ubrzo će se pokazati točnima. Prodor oslabljene centralne grupe armija prema Moskvi tako je usporen, čime su Sovjeti dobili vremena za mobilizaciju novih vojnika. Staljinu je na ruku išla i odluka Japana da ne napadne Sovjetski Savez s Istoka, što je omogućilo prebacivanje preko 200 divizija iz Sibira koje će biti iskorištene za obranu Moskve. Osim toga Crvena armija je u puni pogon stavila višecjevne raketne bacače poznate pod imenom kaćuša, i tenk T-34. I jedno i drugo pokazat će se izrazito učinkovitim sredstvima u borbi s njemačkom vojskom.

Nastavak pročitajte na portalu Net.hr.