Ako slučajno dohvatite morskog puža stošca (Conus snail) dok skupljate školjke, mogao bi vas ubosti i ubrizgati potencijalno smrtonosan otrov, nevjerojatno brzog djelovanja. No, proučavanje kako taj otrov tako učinkovito uništava ključne tjelesne sustave može potaknuti na stvaranje nove generacije lijekova za spašavanje života. Otrov tih puževa uključuje inzulin, hormon koji pomaže stanicama u metaboliziranju glukoze u krvi i koji mnogi ljudi s dijabetesom moraju rutinski uzimati putem injekcija.

Postoji nešto posebno u vezi s inzulinom puževa stošaca, koji brzo snižava šećer u krvi njihovih životinja. Ljudski inzulin u usporedbi djeluje mnogo sporije. Sklon je stvaranju nakupina, koje stabiliziraju tvar radi lakšeg skladištenja u tijelu, ali ne može djelovati dok se te nakupine ne otope. Otrov morskog puža stošca mogao bi ponuditi novi uvid u stvaranje inzulina, koji se ne nakuplja, za brže liječenje dijabetesa.

Biologinja sa Sveučilišta u Kopenhagenu Helena Safavi-Hemami i njezini kolege ispitali su osebujnu anatomiju inzulina Kinoshitinog puža, a rezultati istraživanja objavljeni su u studiji u znanstvenom časopisu Nature Chemical Biology.

Znanstvenici su inkorporirali jedinstvene regije molekule u ljudski inzulin, stvarajući hibrid koji nema regiju grudanja ljudske verzije inzulina.

Sličan uspjeh znanstvenici su ostvarili i 2020. koristeći inzulin iz takozvanog geografskog puža stošca. Zatim su provjerili druge vrste i otkrili da Kinoshitin puž proizvodi inzulin koji djeluje na nikad prije viđen način. Područje nakupljanja molekule ljudskog inzulina također je ključno za vezanje na receptore stanica, a ta je regija skraćena u inzulinu geografskog puža stošca.

Međutim, inzulin Kinoshitin puževa uopće nema tu regiju. Umjesto toga ima jedinstvenu izduženu regiju koja se veže na receptore, ali ne stvara nakupine.

Kada je Safavi-Hemami pokazala novi inzulin puževa svom suradniku Dannyju Hung-Chieh Chouu sa Sveučilišta Stanford, prisjetila je da joj je rekao kako je to već viđeno.

Koristili su najsuvremeniju tehnologiju snimanja kako bi jasno vizualizirali kako se novi hibrid veže na inzulinski receptor stanice i mijenja svoj oblik, odnosno detalj koji je bio nepoznat o prethodnom hibridu. Ova otkrića mogu pomoći da se bolje osvijetli kako inzulin općenito djeluje, kaže Mike Strauss, biokemičar sa Sveučilišta McGill, koji nije bio uključen u studiju.

Ovo otvara mogućnosti za sintetske inzuline, dodaje Strauss.

Znanstveni tim sad dalje istražuje sigurnost i stabilnost hibrida, odnosno izazove za dizajn inzulina koji se ne skuplja i koje bi ova molekula čudnog oblika mogla prevladati.

S otrovom napravljenim od tisuća tvari, puževi stošci imaju puno toga za ponuditi ako samo nastavimo tražiti, ali pažljivo, zaključuju znanstvenici, piše Scientific American.