Dio razloga za rast cijene naftnih derivata svakako se može objasniti rastom cijena sirove nafte (koje su rasle prvenstveno zbog straha od pada ruske proizvodnje, koja čini oko 10 posto globalnog proizvodnog kapaciteta), no to je samo jedan od niza čimbenika koji su pridonijeli tako visokim cijenama naftnih derivata.

Jedan od glavnih razloga poskupljenja motornih goriva je nedostatak adekvatnih rafinerijskih kapaciteta. U ovom trenutku ne može se osigurati dovoljno agregatnu ponudu naftnih derivata na globalnoj razini da zadovoljimo rastuću agregatnu potražnju kućanstava i industrije, što je uvelike povećalo obim potražnje u „postpandemijskom“ okruženju, piše Seebiz.

Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da trenutni kapacitet rafinerije može preraditi oko 100 miliona sirove nafte dnevno, ali da oko 20 posto tog kapaciteta ne radi, što znači da može preraditi "samo" dobrih 80 miliona barela sirove nafte dnevno . Dio manjka može se pripisati nedovoljnom ulaganju u modernizaciju i održavanje rafinerija (osobito u Latinskoj Americi), a dio je zbog zatvaranja dijela proizvodnih kapaciteta zbog mjera za ograničavanje pandemije covida-19. Procjenjuje se da će se globalno, od 2020. nadalje, dnevno prerađivati 3,3 milijuna barela sirove nafte manje nego u razdoblju prije pandemije. Međutim, veliki dio pada proizvodnje nastavlja se unatoč ukidanju korona mjera (s izuzetkom Kine) diljem svijeta.

Većina padova proizvodnje nafte dogodila se u SAD-u, Europi i Kini, a daljnji pad proizvodnje nafte ove je godine (iz očitih razloga) bio u Rusiji, gdje se procjenjuje da rafinerije rade sa samo 70 posto proizvodnog kapaciteta. Najviše slobodnih proizvodnih kapaciteta naftnih derivata ima Kina, no većina ih je ove godine nažalost bila neiskorištena. Neki zbog mjera usmjerenih na suzbijanje pandemije (Kina nastavlja s nultom tolerancijom na covid-19), a neki zbog politike ograničavanja izvoza naftnih derivata, koja vrijedi u ovoj "energetski gladnoj" gospodarskoj velesili.

S druge strane jednadžbe, globalna potražnja za naftnim derivatima, koja je naglo pala u prvim valovima pandemije, već je nadoknadila taj pad posljednjih godina, na krilima snažne globalne gospodarske aktivnosti, i danas daleko premašuje razinu iz 2019. godine.

Agregatna ponuda i potražnja za naftnim derivatima uključuje rastuće troškove transporta (tankeri i tankovi još nisu pogonjeni strujom), rastuće cijene dostave kao rezultat "borbe" za raspoloživa plovila, budući da se svjetska flota naglo smanjila zbog sankcija protiv ruskih prijevoznika, te strmoglavog rasta prirodnog plina, koji je glavni izvor proizvodnje električne energije koji pokreće europske rafinerije, visoke cijene motornih goriva i ostalih naftnih derivata pratit će nas još neko vrijeme.