"Hoćemo li još dugo imati papu Franju?" upitala je poglavara Katoličke crkve Bernarda Llorente, glavna urednica argentinske državne novinske agencije Télam.

"Neka to kaže onaj odozgo", kratko je odrezao Papa. Među novinarima u Vatikanu taj lakonski odgovor je jasno protumačen kao nedvojbena naznaka da se papa Franjo ne kani odreći dužnosti. Postoji razborita pretpostavka da on to zna ipak bolje od svih koji gataju da će uskoro u mirovinu.

U intervjuu Papa govori o raznovrsnim krizama i o tome kako mu se ne sviđa tok historije posljednjih godina. U pogledu pandemije kaže kako podatak da za Afriku nema dovoljno vakcina govori da interes nije bio zaštititi čovječanstvo, nego neki drugi.

Novinarka ga je podsjetila na njegovu izjavu da se iz kriza ne izlazi kakav si ušao, nego ili bolji ili gori, a papa Franjo je dodao da se iz krize ne izlazi sam: "ili izlazimo svi, ili ne izlazi niko". I naglašava da je u krizi sva civilizacija. Iz koje se može izići samo gradeći "pravedno, bratsko društvo". Radi kojega je napisao encikliku "Laudato si'", po kojoj se ekologija ne može odvajati od socijalnih problema i razvitka.

Žalostan što se mladi klone politike, što ih odbijaju kriminal i korupcija, Franjo kaže doslovce: "Ako mladi nisu protagonisti historije – nastradali smo. Jer oni su sadašnjost i budućnost."

Opet tezom o trećem svjetskom ratu na rate, Papa ponavlja i napominje da u Ukrajini danas vidimo isto što i u Ruandi prije 25 godina, u Siriji posljednjih deset, u libanonskim unutrašnjim borbama, u Mjanmaru i dan danas. Dakle, to se zbiva već podulje. "Rat je, na žalost, svakodnevna okrutnost", kaže Papa, prenosi Jutarnji.hr. 

"U ratu se ne pleše menuet, nego se ubija. A postoji cijela struktura prodaje oružja koja potiče rat." I prenosi nečije riječi da u svijetu ne bi bilo gladi da se samo godinu dana ne proizvodi oružje.

Veli papa Franjo da treba preispitati pojam "pravednog rata". "Može postojati pravedan rat, imaš pravo na samoodbranu, ali treba preispitati način kako se taj pojam koristi sada. Već sam izjavio da su upotreba pa i posjed nuklearnog oružja nemoralni." Stoga se zauzima za dijalog, za slušanje drugoga, bez prekidanja, bez osporavanja prije kraja argumentacije – jer rat je, u osnovi, pomanjkanje dijaloga. Tako vjeruje poglavar Katoličke crkve.

Upitan o skoroj desetgodišnjici pontifikata, Papa spominje reformu Kurije i priznaje da je dijelom nadahnuta iskustvom Latinske Amerike gdje je, kaže, svako zasjedanje kontinentalne biskupske konferencije (CELAM) bilo dijalog s pukom Božjim. Ne kaže, ali daje naslutiti, da je ondje, odakle je, Crkva više otvorena vjernicima laicima, manje usredotočena na svoj kler i episkopat. U tom pogledu Papa se poziva na argentinskog filozofa Rodolfa Kuscha koji, po njegovim riječima, najbolje razumije šta je to puk. I s tog stanovišta Papa osuđuje teologiju oslobođenja kao ideologizaciju puka.

"Jedno je puk, drugo je populizam", veli papa Bergoglio. I direktno navodi "Hitlerov populizam". Papa također kaže da je Katolička crkva u Latinskoj Americi znala uzgajati periferije, s kojih se vidi istinska zbilja.

Ostatak teksta čitajte ovdje.