Piše: Oleksandr LEVČENKO 

Ruski ministar vanjskih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov izjavio je da "geopolitički ciljevi specijalne vojne operacije Rusije u Ukrajini više nisu ograničeni na Donbas, već uključuju i niz drugih teritorija. To su Hersonska i Zaporoška oblast i niz drugih teritorija i ovaj proces se nastavlja dosljedno i uporno". 

Jedan od razloga za to je navodno isporuka Kijevu američkih višecijevnih raketnih bacača HIMARS.

Lavrov je iznio planove koji su postojali u Kremlju od početka vojnog napada na Ukrajinu 24. februara o.g., koji u stvari traje od februara 2014. g. kada je ruska vojska počela nezakonitu okupaciju ukrajinskog Krimskog poluostrva. 

Tek što je kineski ministar vanjskih poslova Vang Ji dao prijedlog da treba izvući lekciju iz događaja u Ukrajini, Moskva je odmah reagovala i otvoreno izjavila da želi prigrabiti najmanje pola Ukrajine.

Sad samo pogledajmo da li će makar nekako reagovati na ovo Peking, koji je zvanično izjavio da ne želi sjedjeti skršenih ruku.

Ili će možda i nadalje promatrati ruska ubistva ukrajinskih građana u krvavom neisprovociranom ratu koji Kina uporno zove konflikt.  

U stvari Lavrov je saopštio to sa čim je Rusija krenula u rat i mora biti međunarodno kažnjena za grubo kršenje Statuta UN, glavnih principa OESS i normi međunarodnog prava.

Izgleda HIMARS toliko donosi ruskoj okupatorskoj vojsci neugodnosti da je Moskva odlučila otvoreno govoriti o svojim osvajačkim ciljevima.

Ministar Lavrov ovom izjavom svrstao je sebe pored glavnih ratnih zločinaca Kremlja i čeka ga sud za zločine protiv Ukrajine.

On je to još učio kao student Moskovskog instituta za međunarodne odnose kada je studirao međunarodno pravo.

U to doba čak SSSR nije mogao sebi dozvoliti da otvoreno govori o opravdavanju agresije, njenom širenju i nezakonitom prigrabljivanju tuđih teritorija.

Tada se Moskva makar zvanično borila se za mir, a sadašnji Kremlj bori se za rat.

To je velika enigma o kojoj je još govorio u svom istorijskom djelu "Rat i Mir" Lav Tolstoj.

Sadašnja Rusija postala je leglo krvoločnih neandertalaca koji su žedni da se osvete ljudskoj civilizaciji.

Danas je Moskva sklona da tumači događaje u shvatanju međunarodne realnosti, za razliku od Lava Tolstoja, samo kao Rat i Rat.

Već krajem ove godine počinje svoj posao Haški sud za zločine u Ukrajini i naravno da se ova zvanična izjava Lavrova već može slobodno koristiti za krivicu i odgovornost ruskog ministra vanjskih poslova.

Bivši predsjednik Rusije, a sadašnji zamjenik Putina u ruskom Savjetu nacionalne bezbjednosti i odbrane Dmitrij Medvedev takođe ne vjeruje da će odgovarati za prijetnju nuklearnim oružjem i svoje pokliče za rat i ubistva stanovništva u Ukrajini.

Ali tako nisu vjerovali u svoju odgovornost rukovodioci Trećeg Reiha kad su ubijali milione nevinih ljudi i započinjali agresivne osvajačke ratove u Evropi.

Oni svi su završili tragično, ali logično.

Prijetnje Medvedeva o nemogućnosti suđenja najvišim političarima iz zemlje koja ima ogromni nuklearni potencijal Haški sud za zločine agresije u Ukrajini će uzeti do znanja, ali izgleda neće prihvatiti.

Ipak zločinac mora uvijek odgovarati za svoje zločine.

Posjedovanje nuklearnog oružja građana takvih zemalja kao SAD, RF, Velika Britanija, Francuska ili Kina nema uticaja na sprovođenje istrage i donošenje sudske odluke.

To bih Dmitrij Medvedev kao pravnik sa strukom morao dobro znati.

A što se tiče HIMARS, oni stvarno pomažu ukrajinskoj vojsci da polako mijenja situaciju na ratištima.

Međutim njih još nije u dovoljnoj količini dobila Ukrajina.

Samo za efikasnu odbranu neophodno je oko 50 takvih višecijevnih raketnih bacača, a za djelovanja u napadu odnosno akcijama u oslobađanju privremeno okupiranih ukrajinskih teritorija potrebno ih je do stotinu. 

O tome je na jučerašnjoj sjednici u Ramštajnu, gdje se dogovarao četvrti paket vojne pomoći Kijevu govorila ukrajinska strana.

Makar je apsolutno razumljiva i pozicija SAD koja naglašava da stvar više nije u količini sistema HIMARS koliko u količini raketa što će ih imati u rezervi Ukrajina.

I to je isto apsolutno tačno u pogledu logistike.  

Sa druge strane ambasadori zemalja EU prihvatili su novi sedmi paket sankcija protiv Rusije, koja do sada ne želi da reaguje na znakove neophodnosti zaustavljanja agresije.

Pod sankcijama sada je rusko zlato i firme koje trguju oružjem, a takođe i moskovski propagandisti koji promovišu rat na kremaljskoj televiziji i u moskovskoj javnosti.

Nije to nešto odlučujuće što bi zaustavilo rusku invaziju na Ukrajinu, ali sada Kremlj mora platiti još višu cijenu svog agresivnog ponašanja.

Treba dobro razumjeti da politika sankcija ne može zaustaviti Moskvu, već samo usporiti realizaciju njenih strateških ciljeva.

A kad ukrajinski vojnik dobija najsavremenije oružje samo on može pokopati planove Kremlja.

Sve je sada na ukrajinskom vojniku.

(Antena M)