Samo dvadeset studenata upisalo je ove akademske godine studijske grupe: bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Od osnivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu ovaj studij završio je veliki broj studenata. Najveći broj stručnjaka školovanih na ovoj studijskoj grupi obavlja nastavu maternjeg jezika u srednjim i osnovnim školama u Bosni i Hercegovini, a značajan broj je djelovao i danas djeluje u izdavačkim i medijskim kućama, te brojnim institutima.

Smanjen interes za ovu studijsku grupu, kao i za brojne druge na Univerzitetu u Sarajevu, upalio je brojne alarme. Među brojnim pitanjima postavila su se ona i hoćemo li ostati bez nastavnika bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, a neki su i problematizirali ekonomsku opravdanost postojanja ovih studija, kao i pojedinih drugih studija iz oblasti umjetnosti i humanističko-društvenih disciplina (historija, arheologija, historija umjetnosti, bibliotekarstvo, arhivistika, muzeologija, kulturologija, etnologija, muzikologija, etnomuzikologija, filozofija, sociologija, politologija i dr).

Džinovski korak ka samouništenju

Na to je reagovao profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Sanjin Kodrić napisavši na svom Facebook profilu:

"Ova i slična problematiziranja sasvim su, nažalost, očekivana u autodestruktivnim društvenim zajednicama, dok se ni u jednoj istinski ozbiljnoj i samosvjesnoj društvenoj zajednici nikad ne bi mogla javiti, posebno ne onda kad je riječ o studijima na javnim univerzitetima, tj. univerzitetima čija je obaveza rad za opću dobrobit cjeline društva, a ne za profit. Naprosto, osim što je to školski primjer čistog barbarizma i primitivizma, dovoditi u pitanje opravdanost akademskog izučavanja maternjeg jezika i književnosti, ili akademskog izučavanja umjetnosti, odnosno drugih fundamentalnih humanističko-društvenih disciplina, naročito onih od posebnog značaja za cjelinu društvene zajednice, znači samo jedno – džinovski korak ka samouništenju! Jer, kako neka zajednica može opstati kao takva ako nema vlastito znanje o sebi, ako o sebi ne zna ništa, ako ne zna ništa o drugom, i ako se drugom ne može predstaviti sobom i drugog predstaviti sebi – kako samosvjesno postojati bez fundamentalnih znanja?! To nije moguće, tako da problematiziranje, a potom i ukidanje fundamentalnih studija znači upravo samouništenje i ukidanje sebe... A ako se, možda, ipak ne želimo samouništiti i ukinuti sebe, rješenja postoje, samo ih oni u čijoj je to nadležnosti i odgovornosti trebaju htjeti ostvariti...", naveo je Kodrić.

Svaka institucija u BiH mora imati lektora

O slučaju smanjenog broja upisanih studenata na ovu studijsku grupu razgovarali smo sa rektorom Univerziteta u Sarajevu Rifatom Škrijeljom i prorektoricom za nastavu Dženanom Husremović.

Rektor Škrijelj naglasio je za "Slobodnu Bosnu" kako moramo naći načine da sačuvamo studije poput bosanskog jezika.

"To je jedan krasan odsjek i ovaj broj upisanih studenata je jako dobar u odnosu na druge fakultete, ali nedovoljan broj kada je u pitanju UNSA iz prostog razloga što tamo imamo priličan broj nastavnika i moramo imati veći broj studenata kako bi nastavnici imali kome predavati. S druge strane, mi danas u javnosti imamo mnogo tekstova koje kada čitate, imamo mnogo toga za promijeniti. Hoću da kažem da bi svaka institucija u BiH morala imati po jednog lektora za bosanski, hrvatski i srpski jezik", naveo je Škrijelj za "Slobodnu Bosnu".

"Ne bismo se trebali ponašati prema jezicima koji su ravnopravni u BiH neodgovorno i da ne proizvodimo kvalitetan kadar za službene jezike po Ustavu BiH. Također, ne bi nam se smjelo dogoditi da taj odsjek na Filozofskom fakultetu, a o tome sam na Senatu govorio, ne organizira svake godine ljetnu školu za učenje bosanskog jezika za one strane studente i potencijalne, ako treba i turiste koji dolaze u BiH, jer to može biti unosan posao za profesore, a vrlo koristan", naveo je Škrijelj dodajući kako imaju zahtjeve od velikog broja ambasadora i posjetilaca UNSA koji su istakli potrebu za malo boljom organizacijom bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika kako bi studenti iz tih država mogli dolaziti na razmjenu.

"Sve su to poslovi koje bi mogli obavljati profesori i asistenti sa Filozofskog fakulteta gdje imamo vrlo kvalitetan kadar", rekao je Škrijelj navodeći kako se neki od njih pojavljaju u javnosti kao politički analitičari, a kako bi on volio da se pojavljuju kao kadrovi koji se bave školovanjem. 

Bihać prepoznao potrebe

Na našu opasku da se svakog ljeta u Bihaću organizira ljetni kamp maternjeg jezika i kulture za mlade iz dijaspore, a da strance jeziku podučavaju lokalna udruženja svršenika ovih odsjeka, Škrijelj je naveo:

"Imamo u Bihaću gdje nemamo toliko kadrova za bosanski, hrvatski i srpski jezik, uz puno poštovanje, aktivnosti koje prate potrebe, dok u Sarajevu čekaju da im dođu studenti, a ne rade ništa po tom pitanju. Mi bismo možda tako privukli stotine mladih ljudi da uče naš jezik i mislim da je to jedna od budućih aktivnosti", otkrio je Škrijelj za "SB".

Profesor Kodrić potvrdio je za "Slobodnu Bosnu" da ovi odsjeci odavno imaju i druge aktivnosti osim nastave, mada se slaže da ih treba biti i više...

Problem sa zapošljavanjem nastavnika u Sarajevu

Rektoru Škrijelju i prorektorici za nastavu iznijeli smo još jedan problem kojeg smatramo jednim od bitnih razloga za smanjen broj upisanih studenata. Naime, svršenici ovih odsjeka imaju poteškoće pri zapošljavanju u Sarajevu zbog aktuelnog moratorija Vlade KS. Nastavnici/e bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika su obeshrabreni time da najčešće u školama mogu raditi kao zamjene, uglavnom po nekoliko mjeseci, eventualno jednu školsku godinu. Ukoliko i budu među sretnima da su primljeni na konkurs, nemaju punu normu koju moraju popunjavati radom u drugim školama (u koje nisu primljeni), ili na drugim funkcijama u školi poput biblioteke i slično. 

Svake godine većinom ostaju bez posla, ponovo predaju na konkurse prikupljajući i plaćajući skupu dokumentaciju i prijave, i tako u nedogled. Nakon nekog vremena, mnogi odustaju i prestaju predavati na konkurse, a brojni budući studenti poučeni tim primjerima ne vide razloge ni zašto upisati ovaj studij.

"Zapošljavanje mladih u školama je otežano kriterijima i pravilnicima. S jedne strane Univerzitet je spreman učiniti sve da poboljša zainteresiranost mladih ljudi za nastavničke smjerove, ali s druge strane i Vlada Kantona Sarajevo i sindikat osnovnog i srednjeg obrazovanja mora biti spreman da mlade na tržištu rada tretira ravnopravno i da ih zapošljava, da im daje bodove i da budu mogućnosti da dobiju stalno zaposlenje, a ne da po pet ili deset godina budu stalno na određeno vrijeme. To tako ne može", prokomentirala je prorektorica za nastavu UNSA Dženana Husremović za "SB" navodeći kako su naši nastavnici atraktivni u stranim zemljama.

Husremović je opomenula kako mi kao država i društvo ne smijemo bagatelisati sa tim mladima ljudima u čije se obrazovanje mnogo ulaže.

"A onda kada dođe vrijeme da se zaposli i započne karijeru, mi to izbagatelišemo, a ne smije nam se to dešavati. Moramo biti svjesni da ćemo imati problem sa brojem nastavnika koji će moći predavati u školama. Moramo vratiti dignitet toj struci, poštovanje i ugled koji su nastavnici koji su uvijek imali u društvu", prokomentirala je Husremović.

Poticajne mjere za nastavničke smjerove

Husremović nam je otkrila kako je Univerzitet ove godine donio odluku da stipendira deficitarna nastavna zanimanja.

"Oformili smo jednu radnu grupu koja je pripremila izvještaj i donesena je odluka da svi oni koji ove godine upišu nastavničke smjerove: matematika, fizika, njemački jezik i predškolski odgoj..., gdje nam fali kadra, da će biti stipendirani sa 200 KM. Mi znamo da to nije velik iznos, ali takve vrste poticajnih mjera, ali je zasigurno pomoć za sve one koji žele studirati nastavničke smjerove", otkrila je za "SB" prorektorica Dženana Husremović navodeći kako će se rezultati ove odluke tek vidjeti.

Prorektorica Husremović je navela kako i BiH i regija se suočava sa problemo nedostatka zainteresiranosti za nastavničke smjerove, te kako možemo očekivati i u godinama koje dolaze iste probleme. 

Složili smo se i da je obrazovanje u BiH godinama urušavano, sada treba vremena da se to ispravi.

(S. Hodžić)