Vlada Federacije podržala je Prijedlog zakona o najnižem primanju u Federaciji BiH upućen po hitnom postupku Parlamentu Federacije BiH koji je od Vlade zatražio mišljenje o ovom prijedlogu. U obrazloženju se navodi da je razlog za donošenje ovog zakona potreba da se zaštite najniža primanja radnika koji pored plaća ostvaruju naknade za ishranu i prevoz. Zakonom se uvodi novi institut – najniže primanje (uz najniže plaće koje su regulirane Zakonom o radu) kao instrument socijalne zaštite i pravde, ali i kojim se štiti osnovica za obračun doprinosa što je od izuzetnog značaja.

Prema ovom prijedlogu Vlada FBiH bi utvrđivala najnižu plaću i to nakon konsultiranja s Ekonomsko-socijalnim vijećem. Podsjetimo da je Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva finansija u suradnji s Federalnim zavodom za programiranje razvoja donijela Uredbu o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće, te da je na osnovu toga Vlada donijela Odluku o najnižoj plaći za 2022. godinu u neto iznosu od 543 KM.

No, predlagač ovog zakona u obrazloženju navodi kako je nakon ove odluke “uočeno da su određeni poslodavci manipulisali primanjima radnika, na način da su povećali iznos plaće na 543 KM, ali istovremeno umanjili iznos naknade za topli obrok i naknade za prevoz zbog čega postoji određen broj radnika koji su u konačnici primali isti iznos i nisu imali koristi od povećanja najniže plaće“. S toga na kraju navodi da je cilj ovog zakona “osigurati da će svi radnici u Federaciji za svoj rad imati zagarantovan najniži mjesečni iznos primanja. Procjene su da bi najniže mjesečno primanje koje bi radnik ostvarivao u 2023. godini, u skladu s ovim zakonom, iznosilo oko 730 KM, s tim što ovaj iznos svakako ne obuhvata uvećanja plaće koja radniku pripadaju u skladu s propisima o radu (minuli rad, prekovremeni rad, noćni rad, rad u dane sedmičnog odmora, rad u dane praznika ili drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, i sl.)“.

Govoreći nedavno o socio-ekonomskim reformama koje je započeo dolaskom u Vladu 2015. premijer Novalić je objasnio da su to bila četiri ključna stuba na kojima je Vlada radila: “Prvi, izmjena radno-pravnog zakonodavstva kako bi povećali fleksibilnost tržišta rada, uveli red u kolektivno pregovaranje i sačuvali Federaciju BiH od novih tužbi koje su u tom trenutku nanijele štetu veću od milijardu maraka. Drugi, zaštita ugroženih kategorija i izmjene socijalnih zakona, prije svega onog koji se odnose na penzije kako bi sistem postao pravedniji, transparentniji i održiviji. Treći stub je bio posvećen finansijskim zakonima koji su imali za cilj da povećaju likvidnost privrede i uvedu red kada su u pitanju plaćanja. Kroz usvajanje Zakona o radu, Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, Zakona o unutrašnjem palatnom prometu i Zakona o finansijskom poslovanju, te mnoge druge, završili smo ova tri stuba reforme. Nažalost, kada je u pitanju posljednji stub i rasterećenje privrede, razočaran sam što fiskalni zakoni do danas nisu usvojeni u Parlamentu Federacije BiH čime bi ova reforma bila potpuna.“ Premijer je podsjetio na krize s kojima se Vlada susretala, od posljedica pandemije koronavirusa do posljedica agresije Rusije na Ukrajinu, siguran da bi da nije bilo tih kriza reforme proveli do kraja čime bi ključni makroekonomski indikatori bili još bolji. 

Podsjetimo da su u parlamentarnoj proceduri već godinama prijedlozi Vlade o zakonima o porezu na dohodak i doprinosima kojima bi se smanjile stope doprinosa sa 41,5 na 32,5 odsto, a što bi dovelo do ušteda od devet odsto stvarajući realne pretpostavke za povećanja plaća. Važeće stope doprinosa u Federaciji su trenutno veće od prosjeka Evropske unije što ima izrazito negativan utjecaj na trošak radnika i njihove plate.

Po premijerovom objašnjenju Prijedlogom zakona o dohotku plaće od “800 maraka ne bi bile oporezive, a oni koji imaju višu plaću umjesto 10 posto plaćali bi 13 posto poreza. To znači da će ljudi s boljim plaćama plaćati veći porez, a oni sa srednjim plaćama plaćat će manji porez, dok će oni kojima je plaća ispod 800 maraka biti oslobođeni poreza". Predloženim zakonima gospodarstvo bi se rasteretilo za početnih 300 do 400 milijuna maraka.

I Udruženje poslodavaca FBiH je podržalo ove zakone, a predsjednik Udruženja Adnan Smailbegović je, objašnjavajući zašto su Federaciji potrebni novi fiskalni zakoni, rekao: “Ovi zakoni, naravno, kao i svaki drugi imaju i svoje pozitivne i negativne strane. Oni dijelom i jesu reformski. Pozitivna strana je da će oni definitivno iščistiti neke stvari koje se vuku još iz socijalizma, gdje radnik dobije platu, pa onda na nju topli obrok, regres i te neke naknade koje su neoporezive. U mnogo firmi to se zloupotrebljavalo do sada kako bi bilo što više neoporezivog dijela, a tako su prikazivane manje plate. Danas na nivou Federaciije imamo oko 1,2 milijarde KM isplaćenih tih neoporezivih naknada i to kvari kompletnu sliku. Radniku samo plata ide u penzioni osnov, a mi kao poslodavci gledamo ukupno primanje s kojim je taj radnik otišao kući.“

Dalje je objasnio: “S novim zakonima konačno pozitivna stvar je da će radniku sve ono što dobije imati karakter plate i biti oporezovano. Imat će poresku osnovicu, penzionu osnovicu, a iščistit će se sistem i kod nekih drugih stvari. Sada imamo neke doprinose na platu, iz plate, te vrlo kompleksne obračune. S ovim zakonima ćemo sad imati tri doprinosa: za PIO, za zdravstveno osiguranje i za slučaj nezaposlenosti. To su pozitivne stvari i u tom smislu ovo jeste reforma. Naravno, reforme ne idu uvijek svakome na ruku. Mi vidimo da će ove uštede od tih 200 do 300 miliona KM, ustvari, proizaći iz visokih plata. Zato će i najviše benefita imati kompanije i radnici koji imaju više i visoke plate. Oni sa niskim platama praktično neće imati značajnije promjene. Ne bi bilo dobro da se kod radnika stvore očekivanja da će se usvajanjem ovih zakona stvoriti prostor za značajno povećanje plata. No, povećanje plata će doći svakako zato što to tržište traži.“

No, zbog raznih (političkih) opstrukcija ovi zakoni nisu nikad nisu usvojeni, a sve je dodatno zakomplicirao prijedlog zakona sindikata o minimalnoj plaći u iznosu od 1.000 maraka o čemu se rasprava u javnosti dugo vodila, a privrednici upozoravali da oni ne mogu podnijeti ovaj teret i da bi to veliki broj radnika gurnuo u sivu zonu (rad na crno) dok bi neki ostali i bez posla. Na parlamentarcima je da odluče koji su prijedlozi zakona najbolji za Federaciju, i za privrednike i za radnike, ali s obzirom na to da je izborna godina i ovi prijedlozi su postali predmet političkim obračuna i izbornih kampanja. Dok veliki broj radnika i dalje prima minimalac koji im je zagarantiran odlukom Vlade.