Zsuzsanna Vegh je naučnica Evropskog univerziteta Vijadrina i gostujuća naučnica u Maršalovom fondu SAD-a. Njenu kolumnu objavljenu na portalu DW prenosimo u cijelosti. 

Mađarski premijer Viktor Obran je u julu 2022. u karpatskoj banji Baile Tušnad održao govor koji je izazvao ogorčenje mnogih. Tu je on kritikovao pojavu miješanja evropskih i vanevropskih „rasa". Ono, po njegovom mišljenju, vodi u potiskivanje zapadnoevropskih naroda i stvaranje „mješovitih" zemalja u „post-zapadnom" svijetu.

Ta terminologija podsjeća na jezik nacista i izazvala je velike međunarodne diskusije. Mnogo manja pažnja je obraćana na Orbanove izjave o Rusiji i ruskom ratu protiv Ukrajine. Ali, one su i te kako vrijedne da se na njih osvrnemo.

Mađarski premijer se u Baile Tušnadu ponio kao megafon Kremlja. On je pomenuo ruske bezbjednosne rezerve kada je riječ o mogućem članstvu Ukrajine u NATO i okarakterisao ih kao razumljiv, ako ne i kao opravdan, razlog za agresiju. Ponovio je i prijetnje ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova da će Rusija pomjeriti front dalje ka Zapadu.

Ignorisanje Ukrajine

Orban je neuvijeno zaigrao na kartu odgovornosti Zapada, posebno SAD-a, za rat, rekavši da one nisu vodile računa o bezbjednosnim rizicima za Rusiju, i založio se za hitan početak mirovnih pregovora. A da bi oni uspjeli, po Orbanovom mišljenju bi trebalo da ih povedu - Rusija i SAD.

Iako mađarski premijer nije htio direktno da opravda rusku agresiju, takvi zahtjevi jednostavno ignorišu suvereno pravo Ukrajine da stremi ka članstvu u bezbjednosnom savezu koji joj odgovara, kao i pravo Ukrajine da djeluje kako joj odgovara. Njima se prisvaja ruska argumentacija i negiraju upravo one vrijednosti i međunarodne obaveze na kojima počiva i mađarsko prisustvo u Savezu.

Veto na sankcije EU

To što je Orban u svom govoru koristio ruski narativ, lijepo se uklapa u postupke mađarske vlade od početka ruske invazije na Ukrajinu naovamo. Ona daje prednost održanju dobrih odnosa sa Moskvom i glasno  dovodi u pitanje antirusku politiku sankcija koju vodi EU. U junu je Orbanova vlada čak zaprijetila da će uložiti veto na šesti paket sankcija EU-a Rusiji, samo da bi sa liste sankcionisanih bio skinut ruski patrijarh Kiril – i to nakon što je Mađarska već uspjela da izvojuje za sebe posebna pravila kada je riječ o embargu EU-a na rusku naftu.

I dok EU traži od svojih članica da smanje zavisnost od ruskog gasa, mađarski ministar spoljnih poslova Peter Šijarto se u julu sastao sa svojim ruskim kolegom po dužnosti kako bi dogovorio isporuku dodatnih 700 miliona kubnih metara zemnog gasa za Mađarsku. Orban je u februaru prilikom svoje posjete Putinu već pregovarao o isporuci jedne milijarde kubnih metara gasa koja bi bila dodata na 4,5 milijarde koje svake godine dobija od Rusije – u nadi da će se oko toga usaglasiti prije parlamentarnih izbora u Mađarskoj u aprilu 2022. No, to nije uspjelo.

Orbanova socijalna politika u opasnosti

Ipak, prije nekoliko dana dogovor je postignut. Rezultat je ipak ispod očekivanja: količina gasa koja je obećana Mađarskoj za avgust 2022. iznosti samo 52 miliona kubnih metara. Pri tome Rusija zbog ograničenja količine gasa koja u Mađarsku stiže preko Austrije, ne može da isporuči ni količinu koja je regulisana prvobitnim ugovorom. Time se Orbanova socijalna politika pokrivanja troškova za energiju i stanovanje za građane Mađarske našla u opasnosti.

Mađarska i Poljska: svako svojim putem

Poslije toga su prednosti Orbanovog proruskog ponašanja dovedene u pitanje. I pored toga, s obzirom na gore pomenut bilans, nije vjerovatno da će se mađaske pozicije prema Rusiji približiti pozicijama drugih zapadnih zemalja. A u njima je prisutna sve veća frustracija zbog ponašanja Mađarske kao partnera. I bez obzira na redovne kritike na račun mađarske pravne države koje stižu iz Brisela i SAD-a, Orbanova vlada je iznevjerila čak i svog najvažnijeg saveznika – poljsku vladu koju predvodi desničarska Partija pravo i pravda (PiS).

Prema riječima poljskog premijera Mateuša Moravjeckog, putevi dvije zemlje su se razdvojili. Čak i članovi takozvane Višegradske grupe, Slovačka i Češka, još prije rata su počeli da okreću leđa Mađarskoj. Mađarski proruski stav je dodatno produbio razlike u odnosu na te dvije zemlje.

Saradnja radikalnih snaga

Kvarenje odnosa između Fidesa i PiS-a podriva i Orbanovo nastojanje da u EU formira radikalni desničarski savez. On bi obuhvatao partije evropskih konzervativaca i reformista, PiS i grupu Identitet i demokratija koju predvode francusko Nacionalno okupljanje i italijanska Liga sjever. I pored toga, Fides će i dalje njegovati te odnose, u nadi da će te partije doći na vlast. Govor Orbana na otvaranju Konferencije konzervativne političke akcije (CPAC) u Teksasu 4.8.2022 u kojem je on izrazio podršku bivšem predsjedniku SAD-a Trampu i njegovom povratku na vlast 2024, pokazuje da se on zalaže za dugoročnu međunarodnu saradnju desnoradikalnih snaga.

Ako Orban sve bude uložio na jednu kartu, onda će to značiti da on neće htjeti da poboljšava odnose sa aktuelnim američkim vodstvom i evropskim mejnstrimom. To sluti na dalje pooštravanje konflikta sa zapadnim saveznicima i veliko zahlađenje u diplomatskim odnosima – u vremenu u kojem je jedinstvo Zapada važno kao nikad ranije.

Korisna lopta u rukama antizapadnih snaga

Mađarska ne namjerava da istupi ni iz EU-a ni iz NATO-a – ni jedno ni drugo nije u Orbanovom interesu. Ali njegove žalopojke o propasti Zapada i dobronamjerni gestovi upućeni protivnicima Zapada – u prvoj liniji Rusiji, ali i Kini – ostaće dio mađarskog spoljnopolitičkog repertoara i na to će zapadni partneri morati da se naviknu.

No, dok Orban svojim djelovanjem pokušava da poveća manevarski prostor Mađarske, ono što postiže je upravo suprotno: nakon što je potkopao pozicije svoje zemlje kao pouzdanog partnera Zapada, Mađarska će zbog svoje politike postati korisna lopta u rukama snaga koje žele da oslabe njegove sopstvene saveze.

(DW)