Piše: Edin Ramulić

Nije prvi put da Peščanik objavljuje  tekstove o Prijedoru koji obiluju netačnim navodima i neprovjerenim i pogrešnim podacima . 

Autor teksta „ Prešućeni zločin “, objavljenog na Peščaniku 6. augusta,  Dino Mustafić , ugledni reditelj i direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, sudeći po pročitanom nikada nije savladao gradivo o Prijedoru pa se onda, što je nedopustivo za intelektualca, koristi onim što mu serviraju političari i Google. Nisam pogledao film  „Transforming Tomorrow“ , ali već u kratkoj najavi uočio sam izrečenih  šest neistina o logoru Omarska . Neke od njih se i ovdje recikliraju.

Mustafić piše: „Naslov filma je radni moto te kompanije i dotiče se jednim dijelom priče preživjelih logoraša kojim nikada nije dozvoljeno da završe forenzička ispitivanja u rudniku Omarska“.

Ovo je potpuna izmišljotina jer se u stvarnosti nije dogodilo da logoraši traže forenzičko ispitivanje i da im to netko nije dozvolio. Preživjeli logoraši iz Prijedora  nisu nigdje nikad tražili niti provodili nikakvo  forenzičko ispitivanje jer niti su znali za lokacije koje bi trebali ispitati niti je ono nešto što oni trebaju da rade. Oduvijek je taj zahtjev i posao u nadležnosti pravosudnih institucija u BiH ukoliko bi bilo koje tužilaštvo tražilo da se provjeri neka lokacija nema te sile koja bi ih mogla zaustaviti. Nisu nikada vršili forenzička ispitivanja u Omarskoj jer nisu imali relevantnu informaciju da se tamo nalaze tijela. Na kraju, pokazalo se da tijela žrtava nikad nisu bila tamo,  posmrtni ostaci logoraša Omarske svi su pronađeni i niti jedno nije bilo na prostoru rudnika Omarska. Preostali nestali logoraši iz Keraterma također nisu, prema svim raspoloživim informacijama, odvezeni na područje Omarske (a velika je vjerojatnoća da jesu na području centralnog rudišta Ljubija).

Tu dolazimo do druge lažne tvrdnje, koje godinama recikliraju neke neznalice koje se vole pojavljivati ​​u javnosti u svojstvu predstavnika logoraša, a koje iznosi i Mustafić u ovom tekstu. Kosti kojih su logoraši mogli biti  istopljeni u zeničkom Mitalu  i završiti u londonskoj instalaciji „Orbit“ ako znamo da su posmrtni ostaci svih logoraša Omarske pronađeni? Ako ne vjerujete meni pitajte službenike Instituta za nestale osobe BiH. Zamislite samo da je ovo stvarna istina, da su te kosti žrtava bile istopljene, jer se ne bi za taj skandal onda prvo trebali prozvati radnici zeničke željezare pa tek onda Mittal.

Možda je odgovor na to čije su kosti istopljene za čeličnu skalameriju Orbit krije u ovim redovima i izmišljenom  broju , kada autor teksta u Peščaniku kaže: „U logoru je ubijeno oko 700 logoraša“. Prema popisu koji imam i iza kojeg stoje imena i prezimena, ubijeno je ili odvedeno na egzekuciju iz tog logora  407 ljudi . Broj od 700 je izmišljotina koju je političar Mirsad Duratović nametnuo prilikom njegovih istupa u medijima, a taj broj, i do oko 700 navodno ubijenih logoraša uklesao se na spomen ploču ostavljenu u prašini bijele kuće. Umjesto da za 15 godina predsjednik udruženjem logoraša dođe do popisa svih žrtava po logorima, Duratović se radije  koristi preuveličanim izmišljenim brojevima iza kojih ne stoje niti imena niti bilo kakvo relevantno istraživanje. 

Ima u ovom Mustafićevom tekstu još netačnosti, poput  uduplanih 6.000 navodnih logoraša Omarske , koje u Peščaniku uzimaju zdravo za gotovo, a da nitko te podatke prethodno ne usporedi s presudama u kojima su utvrđene sve bitne činjenice vezane za logor Omarska.

Kako samo deplasirano zvuči ova Mustafićeva rečenica u tekstu nakon što iznese pregršt neprovjerenih i izmišljenih podataka: „Istina o ratu u BiH ne može biti selektivna, ona je činjenična i mjerljiva“. Ostaje enigma kako je Mustafić za potrebe ovog teksta, a prethodnog i dokumentarnog filma, izmjerio ove „istopljene kosti“, na koju se činjenica pozvala kod broja 700 ubijenih i broja od 6.000 logoraša. U svemu tome, čini se,  mjerljivo je jedino (ne)znanje  kojim barata autor ovog teksta u Peščaniku.

Svojevremeno sam se javio reditelju Mustafiću kada je saznao da namjerava snimati film o bijelim trakama u Prijedoru. Upozorio sam ga da ne koristi neprovjerene informacije , ali iz ovog teksta se vidi da se i dalje sadrži netačnih podataka i izmišljenih navoda, a ne činjenica iza kojih stoji sud, ili neki znanstveni i istraživački projekti. Možda mediji poput Peščanika, koji su lijeni da propituju i preispitaju ono što im goli političari i samozvani „predstavnici žrtava“, mogu sebi dopustiti ovako površno pristupanje temi, ali jedan ozbiljan reditelj u namjeri da se bavi ozbiljnom povijesnom temom sebi to ne bi trebao dopustiti. . Ili ja živim u iluzijama da postoje ozbiljni reditelji, ozbiljni naučnici, ozbiljni mediji...

Lupiga.com