Naša današnja priča vodi nas u livanjski kraj. Naime, već dugi niz godina u livanjskom kraju kruži priča o ukletoj kući iz Prisapa. Za seoce petnaestak kilometara udaljeno od Livna vjerovatno se ne bi ni čulo u svijetu da nije bilo brojnih ekipa novinara i znatiželjnika koje su htjele istražiti misteriju u vezi s "kućom strave" Od priča o tamošnjim paranormalnim pojavama ledi se krv u žilama. Noću se iz napuštene, oronule kuće na osami navodno čuju jezivi krici, glasno lupanje i dječiji plač, koji kao da dopiru iz zidova.

Veliki križ od crvenog stakla, pribijen na nadstrešnici, uvijek je raspuknut, ma koliko ga puta lijepili… A čudna je i sama činjenica da on postoji: Prisapljani tvrde da običaj postavljanja križeva na kuće nikad nije postojao u njihovom kraju. Do ulaza, crvenih željeznih vrata protkanih hrđom, vode oštećene kamene stepenice obrasle povijušama pa se kuća doima sablasnom i za bijela dana. Ako je pokušate fotografirati, pričaju, dogodit će se nešto još strašnije: slika će biti posve crna ili mutna!

Vlasnik kuće je stanoviti Marko Marčenko, rodom iz Prnjavora, koji se oženio djevojkom iz Prisapa, a kuću je kupio davno prije rata. Mještani tvrde da se njegova porodica vrlo kratko zadržala u kraju te da su se odselili u Njemačku, a da sa ni s kim nisu ni pozdravili. Tokom rata, utočište su ondje pronašle izbjeglice iz Jajca, ali su se nakon nepunih mjesec dana odselili, tvrdeći da je mjesto ukleto. Nakon njih, tu su privremeno bili smješteni vojnici, koje je u kuću pustio njezin vlasnik kako bi opovrgnuo sablasne priče. No, ni oni nisu dugo izdržali: mještanima su rekli da više nisu mogli podnijeti “užasne zvukove koje kuća proizvodi u gluho doba noći“.

Dva vojnika koja su tu boravila, tragično su skončala: jednog je ugrizla riđovka, drugi se ubio nedugo nakon odlaska iz kuće.

Jesu li neobjašnjiva zbivanja u prisapskoj kući plod mašte ili zbilja, teško je reći.

Mještani se kunu da se radi o ovome prvom i da su velike zmije koje obitavaju u okolici, jedino stvarno što kuća strave nudi. Međutim, dok objašnjavaju kako su te priče izmislile dokone babe kako bi uplašile djecu, na njihovim licima zamjetan je strah, pa čak i panika. Možda to ima neke veze s legendom koja se dugi niz godina prenosi s generacije na generaciju: da je kuća sagrađena na starome jevrejskom groblju te da su na tom mjestu u prošlosti djevojke i žene zakopavale vanbračnu djecu, koju bi zadavile!?

(SB)