Približavanjem dana izbora razrađuju se brojne kombinatorike oko mogućeg i očekivanog ishoda. Jedna od glavnih tema je izbor članova Predsjedništva BiH.

Zasad, u ovoj utrci je najizvjesnija pobjeda Željka Komšića. Komšić ima stopostotni “score” od 3:0 protiv HDZ-ovih kandidata i jasno je da će za nešto više od petnaest dana taj rezultat biti 4:0.

Dok Željko Komšić ima stabilnu biračku bazu, HDZ je kandidovanjem Borjane Krišto praktično izvjesio bijelu zastavu i unaprijed potpisao poraz. Valja znati da je vladajuća stranka u Livanjskom kantonu nova stranka "odmetnika" od HDZ-a. HDZ su napustili upravo zbog Čovićevog stajanja na stranu Borjane Krišto u unutarstranačkim previranjima. Sigurno je zato da u ovom bitnom kantonu Krišto svakako može očekivati najslabiji mogući rezultat, ako ne i puni bojkot.

BITKA ZA ČLANA PREDSJEDNIŠTVA BiH

Također, HRS, vodeća opoziciona stranka HDZ-u, nije nimalo blagonaklona ni prema Čoviću ni prema Krišto. Ova stranka računa na par desetina hlijada glasova u Hercegovini i sasvim je moguće da za glasačkim kutijama ne označe Borjanu Krišto, priželjkujući slabljenje HDZ-a.

Ako čak i uzmemo najbolji rezultat jednog HDZ-ovog kandidata, a to je 155.000 glasova Dragana Čovića na zadnjim izborima, to nije bilo ni izbliza dovoljno da ugrozi Komšića, koji je tada osvojio 225.500 glasova. Iz već navedenih razloga, a i zbog njene ekstremne neharizmatičnosti, izvjesno je da će Borjana pasti daleko ispod 150.000 hiljada glasova. Očekivati je da će biti dosta bliže njenom učinku od 110.000 glasova iz 2010. godine.

Bitka za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda mogla bi biti najzanimljivija. Pobjedom Denisa Bećirovića, građanske stranke bi po prvi put u istoriji imale dva člana Predsjedništva. Važno je reći da se od 2006. godine nije desilo da jedna stranka koja ima člana Predsjedništva ne bude na vlasti. Uz to, valja se podsjetiti da je Željko Komšić javno rekao da bi mu draže bilo da u Predsjedništvu uz njega bude Bećirović nego Izetbegović, zbog idejne bliskosti. Dakle, Bećirovićeva pobjeda bi odškrinula mogućnost ostavljanja SDA u opoziciji. Ovo je sigurno želja i san stranaka koje podržavaju Bećirovića. 

To nije nimalo nerealna opcija. Bećirović je prošle izbore izgubio od Šefika Džaferovića sa tek nešto više od 15.000 glasova razlike (uz ponavljanje teze SDP-a da je Bećirović pokraden). Ako znamo da je na tim izborima Komšić pobijedio Čovića sa 70.000 glasova razlike, to znači da je Komšić i tada Bećiroviću mogao "posuditi" 65.000 glasova da oba uđu u Predsjedništvo. Tu još treba da uzmemo u obzir 58.000 glasova Hadžikadića.

OTKIDANJE GLASOVA LJEVICE

Hadžikadićevi glasovi su sigurno glasovi naklonjeni lijevim opcijama. Tako, zbirom ovih "propalih glasova" zaključak je da bazen od 120.000 dodatnih glasova za Bećirovića nudi potencijal za dvostruku pobjedu građanske opcije. 

Nema dileme da se SDA uzda u to da će Hadžikadić i ovoga puta otkinuti dio glasova ljevici, što bi pomoglo Izetbegoviću da dođe do eventualne pobjede. Također, treba očekivati da Izetbegović osvoji više glasova od 212.500 glasova Džaferovića. Istovremeno, činjenica da Komšić čak i sa trećinom glasova manje nego na izborima 2018. godine ulazi u Predsjedništvo ostavlja prostora ljevici za manevrisanje.

Dvostruka pobjeda građanskih stranaka, uz eventualni poraz Željke Cvijanović, koja je dosad već gubila izbore za Predsjedništvo BiH od Mladena Ivanića, otvorila bi put za sasvim novu strukturu vlasti po piramidalnom principu na svim razinama. Nije tajna da SDS i PDP nisu neka velika sreća. Međutim, u odnosu na povampireni SNSD su "kamilica" i ipak imaju određeni sluh za vitalne interese ljudi u RS-u, poput životnog standarda. Ukoliko se ostvari ovaj scenario, uz malo sreće i taktike u "poslagivanju" domova naroda, sasvim je moguće da sve tri vladajuće nacionalne stranke budu izbačene iz vlasti na barem četiri godine. To možda ni za njih ne bi bilo loše. Ovaj scenario ostavio bi im šansu za interno preslagivanje, penzionisanje nekih prekaljenih budžetskih žeteoca i davanje prilike nekim svježijim kadrovima.

(“SB”)