Istraživači sa Univerziteta British Columbia sve su bliže razvoju inzulinskih tableta koje bi u budućnosti mogle zamijeniti inzulinske injekcije o kojima su ovisni oni s dijabetesom tipa 1.

Njihovo tijelo samo ne proizvodi dovoljno inzulina pa ga moraju dobiti na drugačiji način.

“Ovi uzbudljivi rezultati pokazuju da smo na pravom putu u razvoju formulacije inzulina koja se više neće morati ubrizgavati prije svakog obroka. Vjerujemo da će se tako poboljšati kvaliteta života i mentalno zdravlje više od devet miliona dijabetičara tipa 1 širom svijeta”, entuzijastično je rekao glavni istraživač Anubhav Pratap-Singh za Big Think.

Konačno "odredište" inzulina je jetra u koju dolazi nakon što se iz crijeva apsorbira u krvotok. Problem je što pilule prije toga trebaju proći kroz želudac gdje se zbog želučane kiseline velik dio inzulina razgradi i tako nikada ne završi u jetri.

Inzulinske pilule se razvijaju već desetljećima, a jedan od prijašnjih načina kako doskočiti tom problemu bile su tablete koje sadrže vrlo velike doze inzulina kako bi se dio očuvao i nakon prolaska kroz želudac. Konkretno, tablete su trebale imati čak pet puta više inzulina od injekcija kako bi postigle željeni učinak.

Ono što predlažu istraživači British Columbije ide u drugom smjeru. Njihove bi se tablete razgrađivale već u ustima i tako izbjegle prolazak kroz želudac. Za sada su na British Columbiji proveli istraživanje na štakorima koje je pokazalo veliku uspješnost ove metode - gotovo sav topivi inzulin dospio je u jetru glodavaca, a posebno ih veseli što se njegovo djelovanje pokazalo bržim od drugih tableta u razvoju koje imaju tendenciju polaganog otpuštanja inzulina nekoliko sati.

“Slično brzodjelujućoj injekciji inzulina, naša tableta za oralnu primjenu apsorbira se nakon pola sata, a djelovanje može trajati od dva do četiri sata”, rekao je istraživač Alberto Baldelli.

Potrebno je još mnogo istraživanja kako bi ove tablete došle do kliničkog ispitivanja pa, ako rezultati budu zadovoljavajući, i do dijabetičara diljem svijeta. Istraživači su optimistični i uzbuđeni zbog dobrobiti koje će njihove tablete imati na ljude, posebno one koji se boje injekcija, a ovisni su o njima. Tu su i druge prednosti: skladištenje bočica s pilulama puno je jednostavnije jer, za razliku od bočica s inzulinom za injekcije, ne moraju biti u hladnjacima te se ujedno stvara manje otpada zbog prestanka korištenja jednokratnih igala.

Ove tablete s topivim inzulinom samo su jedno od istraživanja koja žele olakšati borbu s dijabetesom. Istraživači s NYU-a u Abu Dhabiju razvijaju sistem oralne primjene inzulina koji koristi “nanoploče” koje taj hormon štite u želucu, a tim na UT Southwesternu razvija injekciju inzulina za osobe s dijabetesom tipa 2 koju bi trebali ubrizgati samo jednom sedmično.