Piše:  Vlado VURUŠIĆ (Jutarnji.hr)

Aneksija gotovo 15 posto ukrajinskog teritorija, koji Rusija čak ne kontrolira u potpunosti (pod njenom okupacijom trenutno je preko desetak posto područja koje su anektirali), novi je element u eskalaciji ruske agresije na Ukrajinu. To je novi moment koji pokazuje da je Rusija prešla "crvenu liniju" te da povrataka više nema.

Naime, kako se slažu mnogi analitičari, Putin je ovim potezom praktički zatvorio vrata mogućim konstruktivnim mirovnim pregovorima s Ukrajinom. Iz Kijeva su i poručili da ne znaju o čemu bi s Putinom pregovarali i već su najavili da će to učiniti s nekim drugim, ciljajući očito na nekog tko dođe poslije Putina. Teško je vjerovati da bi Putin pristao da se u tim razgovorima pregovara o Krimu i ovim novoanektiranim područjima, koje Rusija od 30. rujna smatra svojim teritorijem.

Dakle, prostor za pregovore Putin namjerno sužava i onemogućava, unatoč takvim lakonskim pozivima. Putin je anektirao to područje kako bi, u prvom redu svojoj javnosti, prezentirao nekakvu pobjedu nakon više od šest mjeseci iscrpljujućeg rata koji ne daje očekivane rezultate.

‘Maže oči‘ javnosti?

No, on ovim svojoj javnosti maže oči, predstavljajući farsu s referendumom i priključivanjem četiriju ukrajinskih regija Rusiji kao pobjedu i poruku da sve ide po planu. Ne ide, jer on je i požurio s aneksijom zbog toga što je stanje na bojištu daleko od povoljnog, a ukrajinska vojska i dalje napreduje upravo na područjima koja je Rusija zadnjeg dana rujna proglasila svojim novim teritorijem.

Trenutno, pišu zapadni vojni analitičari, ruska armija nema dovoljno snage i resursa da pokrene svoju kontraofenzivu. Iako se provodi mobilizacija, neće se moći tako brzo popuniti snage na terenu, iako je jedan od ciljeva upravo to da Rusija brojnošću vojnika dođe do prednosti u odnosu na Ukrajince. Govori se čak o tome da bi Putin mogao mobilizirati preko milijun ljudi i poslati ih na bojište. No, to je povezano i s mnogim logističkim poteškoćama koje evidentno imaju Rusi.

S druge strane, Ukrajinci su u zamahu, a NATO namjerava pojačati opskrbu naoružanjem slanjem tenkova, novih sustava protuzračne obrane, ali i slanjem novih "parija" HIMARS-a, ali i novih dalekometnih raketnih sustava ATACMS, koji bi donijeli Ukrajincima ako ne premoć, a ono barem "izjednačenost" na terenu.

Putin aneksijom, mobilizacijom te prijetnjom da će "upotrijebiti sva raspoloživa sredstva" (tu misli na nuklearno oružje, op.a.) doprinosi novoj eskalaciji, kojom želi preplašiti i Ukrajinu i NATO te ojačati svoj položaj na unutarnjem planu i uvjeriti svoj narod da stvari stoje dobro i da se napreduje prema planu.

Zato je i jedna od novih "propagandnih poštapalica" - ovo je rat s NATO-om koji želi uništiti i raskomadati Rusiju te obrnuti stvar i poručiti da sada, nakon aneksije, Ukrajina je ta koja napada Rusiju, a ne obrnuto!

Putinove nove moguće taktike

Prema vojnim analitičarima, Putin će stalno podizati uloge i nivo straha kako bi održavao napetosti i produžavao ratnu igru. Pretpostavlja se da bi Putin, nakon ovog kratkotrajnog privida pobjede i uspjeha, mogao prijeći na nekoliko novih taktika.

Prvo, čekat će zimu koja bi mogla barem na tri mjeseca usporiti rat i pretvoriti ga u pozicijsku borbu te mu dati priliku da na proljeće pripremi kontranapad.

Drugo, do tada će nastojati gađati ukrajinsku infrastrukturu kako bi Ukrajincima otežao zimu. Recimo, gađajući toplinsku ili električnu mrežu te pravce opskrbe ukrajinske vojske.

Treće, što mnogi ne isključuju, ipak je rizični, ali mogući Putinov strateški, taktički, preventivni manji nuklearni udar, recimo po pustom ili slabo naseljenom području Ukrajine, kako bi pokazao da on ne blefira i da će sljedeći put biti spreman gađati i naseljena područja.

Četvrto, potpuna obustava isporuke plina Europi usred sezone grijanja te na kraju nastavak mobilizacije kako bi na bojište poslao veći broj vojnika nego što ih ima Ukrajina.

No, sve su to vrlo riskantni potezi. Uporaba nuklearnog naoružanja može izazvati odgovor NATO-a i daljnju izolaciju na međunarodnom planu, pa i osudu zemalja koje Rusija označava kao savezničke - Kine, Turske ili Indije.

Uništavanjem ukrajinske infrastrukture mogao bi izazvati Ukrajince da, sada kada posjeduju dalekometne rakete, i oni mogu uzvratiti istom mjerom na području Rusije. I ono što Putina vjerojatno najviše brine jest kako će ruska javnost reagirati na toliku mobilizaciju, a pogotovo kada se obiteljima njihovi očevi, sinovi i braća budu vraćali u lijesovima.

No, mobilizacija milijuna ljudi utjecat će na ionako posrnulu ekonomiju i socijalni status građana, jer se radi o radnosposobnom stanovništvu, a sankcije sve više daju rezultate, dok inflacija prelazi već 20 posto.

Podsjetimo da je u Rusiji nakon proglašenja mobilizacije uslijedio pravi egzodus i stotine tisuća mladih Rusa pobjegli su iz zemlje, a na stotine mobilizacijskih ureda diljem zemlje je napadnuto i spaljeno. Putin hoda po rubu pameti nad provalijom. Igra vrlo rizičnu igru. Kako kaže ruski politolog Abas Galjamov - Putin više ne vodi rat s Ukrajinom, on ratuje sa zdravim razumom.