Prije više od 7.000 godina, ljudske zajednice u Oceaniji počele su selektivno uzgajati divlje biljke Musa acuminata, zbog njihovih odabranih karakteristika. S vremenom je plod te biljke postupno evoluirao u nama vrlo ukusnu i poznatu slatku bananu bez sjemenki.

Nažalost, većina banana koje konzumiramo danas su klonovi tek jedne sorte. Bez različitih genetskih pristupa rješavanju bolesti, ne bi bilo potrebno puno da jedna biljna kuga drastično smanji globalnu ponudu.

Pažljivim proučavanjem genoma raznih uzgajališta banana i njihovih divljih srodnika, sada su otkriveni znakovi da su drugi srodnici banane pridonijeli razvoju tog voća, s dokazima o tri prethodno neopisane vrste ili podvrste koje vrebaju unutar njih. Saznanje više o njima moglo bi nam dati nove načine zaštite postojećih uzgajališta od štetočina i biljnih zaraznih bolesti.

Različite vrste banana mogu imati dvije (nazivaju se diploidne), tri (triploidne) ili četiri (tetraploidne) kopije svakog kromosoma, što otežava razotkrivanje njezine evolucijske povijesti.

U najnovijoj studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Plant Science, znanstvenici su koristili tehnike genetskog sekvenciranja kako bi identificirali genetske otiske 226 različitih ekstrakata lišća banane. Uspoređujući divlje i pripitomljene podvrste, tim je uspio sastaviti detaljno "porodično stablo" predaka banana kakve danas poznajemo.

Ovdje pokazujemo da su većina današnjih diploidnih uzgojenih banana koje potječu od divlje banane M. acuminata, hibridi između različitih podvrsta. Najmanje tri dodatna divlja misteriozna pretka morala su pridonijeti ovom miješanom genomu prije više tisuća godina, ali još nisu identificirana, kaže francuska znanstvenica za genetske resurse Julie Sardos iz instituta Alliance of Bioversity International i CIAT.

Znanstvenici vjeruju da su dva od ova tri misteriozna pretka ista kao oni koji su prethodno bili identificirani korištenjem drugačijeg pristupa genetske analize, no sad imamo više informacija o ovim prazninama u obiteljskoj povijesti stabala banane i gdje se nalaze zajednički genomi. To znači da postoje vrste ili podvrste banana koje znanstvenici nikada nisu zabilježili, iako to ne znači da nijedna od tih vrsta banana nije preživjela.

Naše uvjerenje je da oni još uvijek žive negdje u divljini, ili slabo opisani od strane znanosti ili uopće nisu opisani, u kojem slučaju su vjerojatno ugroženi, ističe Sardos.

Znanstvenici su otišli i korak dalje kako bi pokušali otkriti gdje bi te misteriozne nestale sorte mogle rasti, uspoređujući ih sa sličnim vrstama banana za koje znamo i njihovim odgovarajućim lokacijama diljem svijeta. Jedna vjerojatno dolazi iz područja između Tajlandskog zaljeva i zapadnog dijela Južnog kineskog mora, druga se vjerojatno nalazi između sjevernog Bornea i Filipina, a treća izgleda kao da je došla s otoka Nove Gvineje.

Znanstvenici naglašavaju da je pronalaženje ovih nestalih predaka hitno pitanje, jer to će nam omogućiti očuvanje bioraznolikosti koju oni nude i naposljetku omogućiti uzgoj boljih banana u budućnosti.

Uzgajivači moraju razumjeti genetski sastav današnjih udomaćenih diploidnih banana za njihova križanja kultivara, a ova je studija veliki prvi korak prema njihovoj detaljnoj karakterizaciji, kaže bioinformatičar Mathieu Rouard iz francuskog instituta Alliance of Bioversity International i CIAT, piše Science Alert.