-Dana 18. istopada 1945. četvorica tužitelja, po jedan iz SAD-a, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske podigli su optužnicu protiv 24 njemačka nacistička dužnosnika i nekoliko nacističkih organizacija, stavljajući im na teret ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, zločine protiv mira i agresiju na druge zemlje. Proces protiv optuženih vođen je na Međunarodnom vojnom sudu koji je u kolovozu iste godine osnovan u Londonu, ali je kao mjesto sudskog procesa određen njemački grad Nürnberg.

Više je razloga zašto se suđenje odvijalo baš u tom gradu. Glavni grad Njemačke Berlin bio je toliko porušen da nije bilo moguće pronaći dvoranu zadovoljavajuće veličine, dok je nirnberška Palača pravde velikim dijelom unatoč ratnim razaranjima ostala neoštećena. Bilo je u izboru Nürnberga i dosta simbolike jer su se u tom gradu održavali centralni kongresi nacističke stranke, a upravo u tom gradu su 1935. doneseni i rasni zakoni koji su predstavljali pravni temelj progona Židova, Roma i ostalih nearijevaca.

Suđenje je započelo 20. studenog 1945. i trajalo do 1. listopada 1946. Neki od najpoznatijih optuženika bili su Hermann Göring, jedan od najbližih suradnika Adolfa Hitlera, zapovjednik avijacije i osnivač zloglasne tajne policije Gestapo, admiral Karl Dönitz, predsjednik Njemačke nakon Hitlerova samoubojstva, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, jedan od najvažnijih nacističkih ideologa, Albert Speer, ministar naoružanja i Rudolf Hess, Hitlerov zamjenik na čelu nacističke stranke.

Na optuženičkoj klupi trebao se naći i Robert Ley, čelnik Njemačkog radničkog fronta, ali se dan prije početka suđenja objesio u svojoj zatvorskoj ćeliji. Na popisu optuženika bili su i Martin Bormann, čelnik nacističke stanke nakon Hitlerova samoubojstva, kojemu se sudilo u odsutnosti, te ugledni industrijalac Gustav Krupp, koji je ipak proglašen nesposobnim za suđenje.

Zastrašujući prizori izgladnjelih u mučenih logoraša

Naravno, optužnica bi obuhvatila i najutjecajnije naciste, Adolfa Hitlera, Josepha Goebbelsa i Heinricha Himmlera, ali su oni na samom kraju Drugog svjetskog rata počinili samoubojstva. Tijekom jednogodišnjeg suđenja javnost je upoznata s genezom nacističkog pokreta, te glavnim obilježjima nacističkog režima u Njemačkoj od 1933. do 1945. Prilikom iznošenja dokaznih materijala možda najupečatljiviji trenuci bili su prikazivanje arhivskih snimaka iz koncentracijskih logora s potresnim prizorima izgladnjelih i ubijenih logoraša.

1. listopada 1946. sud je objavio presudu prema kojoj je 19 optuženika osuđeno, a troje oslobođeno krivnje. Od njih 19 dvanaestorica su osuđena na smrtnu kaznu, trojica na doživotni zatvor, a četvorica na zatvorske kazne u trajanju od 10 do 20 godina. Optuženici na smrt obješeni su 16. listopada 1946., dok je Hermann Göring noć prije počinio samoubojstvo tako što je pregrizao kapsulu cijanida koja mu je najvjerojatnije prokrijumčarena u nalivperu.

Tijela mrtvih nacista prevezena su u bivši koncentracijski logor Dachau, gdje su kremirana, a pepeo je prosut u jedan potok u okolici Minhena. Osim prema pojedincima, Međunarodni vojni sud se odredio i prema ključnim nacističkim organizacijama proglasivši Nacionalsocijalističku njemačku radničku partiju, Gestapo, SS i SA, te zapovjedništvo njemačke vojske, zločinačkim organizacijama.

Brojni nacisti nikad nisu kažnjeni

Na istom mjestu, u nirnberškoj Palači pravde, u sljedećih će nekoliko godina biti održano još 12 sudskih procesa na kojima se u svojstvu optuženika našlo 177 visokorangiranih nacističkih dužnosnika, liječnika, sudaca, vojnih i policijskih zapovjednika, industrijalaca, diplomata i državnih službenika.

Samo dvadeset petorica su oslobođena krivnje, dok su ostali osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne, a njih dvadeset i četvero na kaznu smrti. Iako su suđenja održana u Nürnbergu od 1945. do 1949. odigrala važnu ulogu u obračunu s nacističkom politikom i ideologijom, brojni njemački nacisti, kao i njihovi pomagači iz ostalih krajeva Europe, nikada nisu kažnjeni za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti za koje su bili odgovorni, navodi profesor Hrvoje Klasić u serijalu portala Net.hr.

Video možete pogledati OVDJE.