Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je svu nesposobnost korumpiranog vojnog sistema, koja je iznenadila i mnoge upućenije u situaciju. Vojnici, kad se suoče s okolnostima zbog kojih bi mogli izgubiti glavu ne jer je protivnik jači nego jer je njihovo vodstvo nesposobno, nisu skloni previše se izlagati.

Meduza, neovisni portal koji objavljuje provjerene vijesti iz Rusije, donosi priču pod naslovom "Kao Wagnerovo meso". Referiraju se na zloglasnu grupu plaćenika koja za interese Moskve ratuje već godinama u Africi, Turci su ih razbili u Libiji, a sada drže liniju na jednom dijelu ratišta na istoku Ukrajine. Wagner također ima problema s ljudstvom pa iz ruskih zatvora izvlači kažnjenike, čak i one s hepatitisom. "Kao Wagnerovo meso" priča je o dubokom nezadovoljstvu vojnika koje mobilizira Rusija da bi na ratištu služili kao topovsko meso. Dio vojnika se pobunio, bili su svjesni odgovornosti, nisu bježali od suda i kazne. Ali, niko od njih nije očekivao da će ih poslati u kažnjeničku koloniju iz koje mnoge nasilno vrate na front. Riječ je o otmici i lišavanju slobode, tumače advokati.

Ruska vojska takve kolonije naziva "centrima za oporavak borbene gotovosti". Meduzin tekst govori o jednom takvom objektu, otkrivenom u blizini ukrajinskog grada Perevalska. Ponovo otkrivenom jer je početkom augusta bio zatvoren.

Fjodor (37), s ruskog Dalekog istoka, dobio je mobilizacijski poziv 22. septembra. U jedinicu je prebačen odmah, bez medicinskog pregleda, supruga tvrdi da nema tri prsta, obuka je trajala dva do tri dana, malo pucanja iz oružja dio kojeg se pokvario, a onda su prebačeni u Luhansku oblast. Rečeno im je da će čuvati već osvojene teritorije.

Početkom oktobra jedinica je raspoređena oko grada Svatove koji se našao pod snažnim ukrajinskim pritiskom nakon munjevite operacije kojom su ruske snage izbačene iz Harkivske oblasti. Telefonom je ženi ispričao kako su bačeni na prvu liniju, pod stalnom su paljbom, niko im ne pruža podršku, pa je 16. oktobra njih deset odbilo sudjelovati u daljnjim borbenim djelovanjima. Zapovjednici su ih prvo pokušali nagovoriti da se vrate na bojišnicu, a kad su odbili, prešli su na prijetnje koje su uključivale plaćenike iz Wagnera, da bi im konačno rekli da idu u "centar za oporavak". Tako su se našli u bivšoj kažnjeničkoj koloniji broj 19 u Perevalsku.

Mediazona, izvor koji je Meduza koristila za tekst, navodi riječi jednog od zatočenika: "Hranili su nas jednom dnevno. A bilo je dana kad hrane uopće nije bilo. Osobna higijena nije bila moguća, nismo dobili baš nikakve potrepštine, spavali smo na metalnim krevetima bez posteljine, nismo mijenjali donje rublje. A ni metalnih kreveta nije bilo dovoljno pa su mnogi spavali na podu. Toalet je kanta. Koja se ne prazni često".

Tokom dana utovarivali su municiju, a čuvari, wagnerovci, stalno su ih tjerali da se vrate na bojišnicu u njihovim redovima. Jedne su na silu odvozili, a druge zaključavali u podrume, jame. Jedan od zatočenika je ocu napisao da je vidio "neke momke nakon što su bili u jami". Bili su gadno pretučeni, leđa i nogu potpuno plavih od prebijanja.

Fjodor je supruzi 25. okrobra rekao da je u kažnjeničkoj koloniji, da su uvjeti grozni te da su stalno izloženi psihološkom pritisku. "Bit ćeš Wagnerovo meso", kazali su im otvoreno.

Ruska vojska pravi se da kažnjeničke kolonije ne postoje i da su to laži. No, neki od vojnika koji su prije prošli kroz "centre za oporavak" angažirali su advokate koji zastupaju i sada zatočene za koje se zalažu članovi njihovih porodica. No, vojne vlasti uopće ne odgovaraju na prigovore.