Nakon što su zvanično objavljeni rezultati Općih izbora u BiH, odgovornost za formiranje vlasti na svim nivoima iz Federacije BiH preuzeo je Nermin Nikšić, kao predsjednik SDP-a koji je treći na državnom nivou i drugi na federalnom, a sam Nikšić je osvojio nešto preko 5.000 glasova, mada on, kako je sam rekao, “ne pratim koliko sam dobio glasova“. SDP je, dan nakon objavljivanja konačnih rezultata izbora, ozvaničio novu koaliciju koju bi trebalo činiti osam stranaka (još se čeka potpis Semira Efendića ispred Stranke za BiH). Nova koalicija je najavila da ima većinu i da će formirati vlast na svim nivoima iz koje će biti izbačena SDA, iako ima najveći broj glasova i na državnom i na federalnom nivou, ali i DF.

No, dok su pojedinci iz osmorke slavili i već najavljivali pojedina kadrovska rješenja (Elmedina Konakovića kao federalnog premijera) hladan tuš je došao iz – Tuzle, formiranje vlasti na kantonalnom nivou bez osmorke, ali uz pojedince koji su napustili PDA što je izazvalo lavinu reakcija i poziva američkom ambasadoru i visokom predstavniku i OHR-u da hitno reagiraju i sankcioniraju te pojedince koji su se usudili na takav potez. Konaković je otišao čak i korak dalje optužujući preko Avaza da “tajkuni pokušavaju kupiti poslanike“, odnosno da dok, kako je istakao, oni transparentno i demokratski dogovaraju platforme, planove i programe i potpisuju sporazume, druga strana je “tajkunsko-mafijaška koja torbama punim para i različitim vrstama pritisaka pokušava zaustaviti jednu čistu, parlamentarnu političku volju“. Tu drugu stranu je Konaković optužio i da su “prefrigani lopovi i kriminalci“.

Na stranu što je i laicima jasno da Konaković teško da bi išta od ovoga uspio dokazati pred sudom, ukoliko ga neko od tih drugih tuži za ovako ozbiljne optužbe, ali zar nije upravo on u vrijeme kad je bio premijer Kantona Sarajevo napustio SDA odbijajući da napusti premijersku fotelju koja je po rezultatima izbora pripadala SDA, provodeći tako demokraciju po svojojmjeri i potpuno gazeći volju glasača? I zar nije Aljoša Čampara napustio SDA i prešao u Konakovićev NiP pri čemu je zadržao sve funkcije koje je dobio dok je bio u SDA – ministar unutrašnjih poslova u Vladi Federacije, zastupnik u Kantonalnoj skupštini i zastupnik u Domu naroda FBiH? Tada niko, interesantno, nije pozivao pravosuđe, OHR i američkog ambasadora da spriječi tu “krađu“ i “kriminal“, nego je sve objašnjavano time kako je za sve kriva – SDA, a kad pojedinci iz stranke osmorke uđu u vlast s SDA onda je to krađa, oni su mafijaši, kriminalci…

No, treba razumjeti i Konakovića jer je šok iz Tuzle tim većim što se smatralo da je ovaj kantona “završen“ za osmorku. Glasine da Jasmin Imamović nema ništa protiv koalicije s SDA i DF-om naprasno su prekinute nakon službene posjete američkog ambasadora Tuzlanskom kantonu u okviru koje se sreo i s Imamovićem. Snage su usmjerene na drugu stranu. Nakon glasina da bi Šuhret Fazlić (POMAK) u Unsko-sanskom kantonu mogao ući u koaliciju s SDA u službenoj posjeti ovom kantonu bio je – američki ambasador. Dan poslije Konaković je objavio koaliciju s POMAK-om na svim nivoima, uz najavljenu većinu u Zeničko-dobojskom i drugim kantonima.

Tuzla je pokazala da niti osmorka ima čvrstu većinu niti je još išta završeno oko formiranja vlasti. Bez obzira koliko se sad žestoko kritizirali “preletači“ i tražila njihova krivična odgovornost, to je praksa koja je već dugo prisutna i koju su obilato koristili lideri osmorke. To što u Tuzli optužuju jednog čovjeka da je toliko moćan da im razvali koaliciju na kantonalnom nivou i da ozbiljno utiče na formiranje Doma naroda, odnosno vlasti na federalnom pa i na državnom nivou, samo pokazuje koliko je osmorka nestabilna što izaziva veliku zabrinutost o tome šta se tek može očekivati ukoliko budu formirali federalnu ili državnu vlast.

S druge strane Nermin Nikšić, uz podršku zapadnih ambasadora kako je sam priznao, uporno izbjegava ući u jak koalicioni blok koji bi, kako je objasnio Đenan Džonlagić iz DF-a, činili SDA-SDP-DF iza kojih stoji pola miliona glasača što je ozbiljna snaga. Nema sumnje da bi se ovakvom probosanskom bloku pridružile i neke druge, male partije, i da bi ovaj blok bio ozbiljna snaga koja bi se mogla suprotstaviti Draganu Čoviću i Miliradu Dodiku. I nema nikakve sumnje da bi velika većina građana to podržala.

Nermin Nikšić je preuzeo na sebe formiranje vlasti na svim nivoima, a dešavanja u Tuzli (nema sumnje da će ih biti još) pokazala su s koliko ozbiljnim političkim partijama to misli uraditi zbog čega on itekako mora biti svjestan i odgovornosti za sve što će se dešavati u državi i Federaciji.

(SB)