Nakon što su se Rusi povukli iz Hersona na lijevu stranu rijeke Dnjipro pojavila su se nagađanja da će doći do "zimske pauze" u južnom dijelu ratišta. No, najnoviji izvještaji pokazuju da se već otvorio novi front u ratu.

U nedjelju su se pojavili nepotvrđeni izvještaji da se ukrajinske snage spremaju pokrenuti "amfibijsku operaciju manjeg opsega" na poluotoku Kinburn, posljednjem teritoriju pod ruskom kontrolom u Mikolajivskoj oblasti. Riječ je o izduljenom komadu teritorija koji se nalazi na lijevoj strani ušća Dnjipra u Crno more, južno od Mikolajiva i zapadno od Hersona.

Danas su ruski mediji objavili da je ukrajinska vojska ušla u mjesto Herois‘ke na poluotoku Kinburn, dok žestoke borbe i dalje traju širom regije. Ruski vojni blogeri također su izvijestili da su se ukrajinske desantne grupe formirale u Očakivu u Mikolajivskoj oblasti i pokušale se iskrcati na Kinburnsku prevlaku u blizini mjesta Pokrovske, ali da su ih ruske snage uništile. To su sve nepotvrđene tvrdnje, no ukazuju na to da je poluotok Kinburn postao novo važno ratište. 

Kinburn je poluotok u obliku kuke. Dugačak je oko 40 kilometara i širok oko devet kilometara. Na najzapadnijem dijelu poluotoka nalazi se Kinburnska prevlaka, uski "rep" koji spaja poluotok s područjem jugozapadno od grada Hersona. Tjesnac između prevlake i sjeverne obale luke Očakiv širok je samo četiri kilometara, što su Ukrajinci navodno iskoristili da čamcima uđu na poluotok. Kinburn je važan zato što gleda na ulaze u rijeke Dnjipro i Južni Bug te stoga kontrolira pristup lukama Herson i Mikolajiv. Kinburn je također najzapadnija tačka do koje su Rusi stigli tokom invazije na Ukrajinu. To je okupirano područje najbliže Odesi, udaljeno oko 60 kilometara, i omogućuje Rusiji daljnju kontrolu nad obalom Crnog mora.

Kinburn je ravan i pješčan. Djelomično je pošumljen hrastovima i borovima. Na poluotoku se nalazi Nacionalni park "Biloberezhia Sviatoslava", koje je prije rata bio popularno mjesto za izlete. Veći dio poluotoka je nenaseljen.

Ruske trupe su zauzele poluotok sredinom juna, što im je omogućilo da lansiraju projektile na luku Očakiv i natjeraju ukrajinski 81-metarski brod Yuri Olefirenko u bijeg. Rusija je ubrzo Kinburn pretvorila u vojnu bazu i odande navodno ispaljivala rakete i bespilotne letjelice iranske proizvodnje, navodi Jutarnji.hr.

Od tada su velika šumska područja spaljena, a prirodna staništa teško oštećena vojnim vozilima. Nepotvrđeni izvještaji i videozapisi objavljeni na društvenim mrežama i u lokalnim medijima pokazuju kako amfibijska oklopna vozila ili čamci noću prelaze Kinburnsku prevlaku, najvjerovatnije iz Očakiva. Ukrajina vjerojatno ima za cilj zaustaviti Rusiju da koristi poluotok kao vojnu bazu. Također, Kinburn omogućuje Kijevu da prebaci ukrajinske snage na lijevu obalu Dnjipra bez prelaska rijeke.

Od poluotoka ima otprilike 60 kilometara do južnog kraja Antonovskog mosta. Most je ozbiljno oštećen, ali ako Ukrajinci osiguraju mostobrane, mogli bi organizirati logistiku preko južnog dijela Dnjipra.

Dolazak s jugozapada vjerovatno bi omeo ruske položaje, smatraju analitičari, jer su oni vjerovatno orijentirani prema obalama rijeke. Još hrabrija opcija bila bi da ukrajinski vojnici s poluotoka krenu prema istoku - do Armjanska i Krima, koji su udaljeni oko 130 kilometara. Dok Rusija pokušava zadržati liniju zapadno od rijeke Dnjipro, Ukrajinci bi mogli krenuti sjeveroistočno od Hersona prema Zaporižju i Melitopolju. Ako ukrajinske snage oslobode ili se približe Melitopolju, ruske bi snage bile "presječene" na dva dijela, a poluotok Krim bio bi ranjiv.