Vidi li akademik budućnost BiH na Bliskom istoku

Piše: dr. fra LUKA MARKOVIĆ

Već duže vremena komentira sarajevski akademik Esad Duraković politička previranja u Bosni i Hercegovini. Iz njegovih mnogobrojnih tekstova koji se, navodno, zauzimaju za demokratski uređenu BiH, može se ipak naslutiti nešto drugo. Njega građanski i etnički uređena BiH, što zahtjeva Dayton, ali i konstitutivnost triju naroda, očito malo zanima, iako se svim silama trudi prikazati sebe kao jednog objektivnoga promatrača stanja. Između redaka i određene misaone zbrke da se ipak naslutiti što čovjek doista želi.  

Ponekad hvali visoke predstavnike, a onda ih drsko napada, kao što je slučaj sa zadnjim. Hvali ih kad su protiv hrvatskih interesa, a brutalno napada kad pokušavaju te interese barem djelomično zaštiti. Silno se, navodno, uzbudi na mogućnost stvaranja muslimanske državice u BiH, uvjeren kako to neki Bošnjaci žele ostvariti u dogovoru s Hrvatima i Srbima, a onda, između redaka čitano, grmi protiv onih koji bi se mogli dogovoriti s Hrvatima oko pravednoga uređenja Federacije u kojoj Bošnjaci ne bi Hrvatima birali političke predstavnike.  

Upravo bi taj dogovor bio neka vrsta jamstva opstanka BiH, jer bi prisilio i Srbe da počnu realno razmišljati i zaborave na priključenje Republike Srpske Srbiji.  

Akademiku je još uvijek problem mala bošnjačka državica, ali se iz njegovih razmišljanja da zaključiti kako mu velika ne bi smetala. Jer ako se BiH uredi kao građanska država, zna to akademik, ubrzo će postati bošnjačka. Smeta mu što bi BiH u slučaju dogovora koalicionih bošnjačkih stranaka s Hrvatima i Srbima postala građanskom državom poput Švicarske i Belgije, koja bi štitila, među ostalim, i nacionalne interese konstitutivnih naroda.  

Švicarska i Belgija jesu građanske države koje poštuju i etničko. Štoviše, etničko je u njima pristalo na građansko, jer se ne boji nadglasavanja manjih etnija od strane brojčano jačih.  

Takvo ustrojstvo u BiH osiguralo bi dugoročno mir. Uostalom, Bosna i Hercegovina kao multietnička država može samo tako i opstati. Svaki pokušaj dominacije jednih nad drugima, doveo bi ponovno do sukoba i mogućega razlaza.  

Što znači da BiH nije ni Istok ni Zapad?  

Što želi uvaženi akademik uopće? Što želi taj uporni kritičar onih koji se osjećaju drugačijim od njega, a ipak su u BiH svoji na svome? Njegov zadnji tekst ga razotkriva. Iz njega bi se moglo zaključiti da je silno zabrinut zbog mogućnosti da SDA neće biti više značajan politički čimbenik u BiH. On to ne spominje. No, tako nešto se da zaključiti iz njegova zadnjeg napisa u kojem govori o tome kako Bošnjaci nemaju svoju državu, te bi zbog toga BiH morala biti daleko od Istoka i Zapada. Čovjek je očito razočaran što čitava BiH neće jednoga dana biti bošnjačka. Pa kako će biti kad u njoj žive još dva konstitutivna naroda? Vidi čuda neviđena. Onaj koji neizravno predbacuje SDA da želi bošnjačku, muslimansku fildžan državicu, odjedanput se silno zabrinuo da bi neki novi Bošnjaci mogli postići dogovor s Hrvatima i Srbima oko uređenja BiH, što bi vodilo njezinu opstanku i ekonomskom prosperitetu, ali i približavanju Zapadu. U slučaju korektnog dogovora, bila bi čitava bošnjačka, ali isto tako hrvatska, srpska i onih drugih koji se poput Komšića ne mogu svrstati.  

Kojima pripada akademik? Retoričko pitanje. Koga to zanima? Ljude se cijeni po korektnosti i objektivnosti. Međutim, njegove zadnje izjave daju naslutiti ponešto od toga. Čovjek iznosi u bošnjačkim medijima (depo.ba) tezu kako BiH ne pripada ni Istoku ni Zapadu. Navodno je Bosna i Hercegovina specifična država i zaslužuje posebnu političku i ideološku orijentaciju.  

BiH jest specifična država, jer je zajednica triju konstitutivnih naroda. Bošnjaci nemaju svoju državu, kaže akademik, zato njihov interes mora biti drugačiji od drugih naroda. Koji bi to mogao biti interes, ako se odbaci pripadnost Istoku i Zapadu? Ne misli akademik valjda na Bliski istok ili na Tursku? Ako i misli, ima pravo na svoje mišljenje. Pa, ipak, jedno bi morao znati: multietničke države se ne uređuju prema željama jednoga naroda, nego kroz razuman dogovor svih.  

Gospodin akademik zaboravlja da u BiH postoje mnogi, pa i među Bošnjacima, koji je vide radije na Zapadu nego na Bliskom istoku ili u Turskoj. Za akademika i njemu slične, moglo bi se iščitati između redaka, zapadni novac je poželjan, ali ne i demokracija u kojoj su svi građani ravnopravni, sve vjere isto tretirane, a etničko manjega naroda zaštićeno od premoći većega. U suprotnom prihvatio bi činjenicu da u BiH žive tri konstitutivna naroda koja se moraju dogovoriti oko njezina uređenja i orijentacije.  

Uostalom, u zapadne zemlje iseljavaju ne samo Hrvati i Srbi, nego i Bošnjaci. Bog zna koliko bi mladih Bošnjaka odselilo u te „retrogradne i islamofobne zapadne zemlje“ kad bi imali hrvatsku putovnicu? Nitko ne želi na Bliski istok. A i kako će željeti, kad odatle masovno dolaze mladi ljudi u Europu, pa čak i u jednu siromašnu i posvađanu BiH.  

Poslije akademikova teksta, čovjek se pita gdje se to nalazi Bosna i Hercegovina. U Europi? Geografski sigurno. To kaže i akademik. Pa kada je tako, mora se odlučiti između zapadnih ili istočnih vrijednosti. Ne može se trčkarati kao Srbija, malo lijevo pa desno. Istina, ima nekih koji bi je radije vidjeli na Istoku u naručju majčice Rusije. A tu su i oni koji ne bi bili nesretni da je malo jače zagrli Erdogan ili poneki od bogatih šeika s Bliskog istoka, onih koji tretira žene kao potrošnu robu. Pitanje je jesu li spomenuti doista za to silno zainteresirani. S obzirom na pomoć koju pružaju BiH, očito nisu.  

BiH je doista potrebno čudo  

Zanimljivo bi bilo znati upita li se uvaženi akademik ponekad zašto te bogate arapske zemlje uvoze milijune kršćanskih, budističkih i hinduističkih radnika, a ne žele prihvatiti napaćene izbjeglice iz islamskoga svijeta, pa čak ni iz onoga arapskoga? Je li u pitanju sklonost izbjeglica neradu? Ni u kom slučaju. Mnoge pridošlice iz muslimanskih zemalja se vrlo brzo snalaze u zapadnim državama. Naravno, to se odnosi na one koji su došli potražiti bolji život, a ne širiti konzervativni islam. Svojim radom mnogi od njih žive bolje nego prosječan Nijemac. Dakle nije u pitanju nerad. Pa što je tada razlog? Možda ih radije vide u Europi? Ili ne žele imati posla s izbjegličkom sirotinjom koja treba pomoć dok se ne snađe. Njemačka država, koliko sam upućen, troši više od 20 milijardi eura godišnje na izbjeglice i ne plače zbog toga. A ne plaču ni izbjeglice, jer im je jako dobro u Njemačkoj i zapadnim državama u kojima, prema mišljenju uvaženoga akademika, vlada islamofobija.  

Ma ne misli on to ozbiljno. To je bio samo dio strategije, kao i kod Komšića, kako bi se izvršio pritisak na visokoga predstavnika Schmidta da ne promijeni Izborni zakon.  

Kako stvari stoje, ne bi me iznenadilo da akademik i njemu slični počnu ipak glasno protežirati bošnjačku državicu u BiH, jer vide da je vrag odnio šalu – da od klasične građanske BiH, bolje rečeno samo bošnjačke, nema ništa. Jer ako se BiH pravedno uredi, neće moći najbrojniji narod jednoga dana njom ovladati i drugima propisivati što se smije a što ne smije raditi, što je poželjno a što nije.  

Iako akademik ne spominje zadnje dogovore između bošnjačkih i hrvatskih stranaka, očito je da i na njih cilja. Smeta mu sada sporazum koji bi vodio stabilnosti BiH. Možda se sada uplašio da će s političke scene otići Izetbegović i SDA. Akademik bi, ako je to njegov problem, trebao ostati miran. Previše su Čović, Dodik i Izetbegović popili zajedno kava da bi se tek tako razišli. Ali tko zna? Čuda su moguća. Možda i taj "truli Zapad", pogura malo političare k pronalasku pravednoga rješenja u BiH. Uostalom, sve tri monoteističke religije u BiH, a u zadnje vrijeme i kvantna fizika, vjeruju u čuda. BiH je potrebno doista čudo kako bi se napokon izvukla iz ruku političkih analitičara koji jedno govore a drugo misle.  

Ni Istok ni Zapad, nego suverena BiH  

Piše: Akademik ESAD DURAKOVIĆ  

Bošnjaci nemaju ‘svoju’ državu kao drugi, zato njihov interes i metoda moraju biti drukčiji. Bošnjaci morali bi znati – baš uvijek – da je njihov sudbinski interes suverena i cjelovita država BiH. Bez toga, izloženi su najozbiljnijoj i najrealnijoj prijetnji da budu sabijeni u nacionalni rezervat, odnosno geto, a bolje je ne živjeti nego tavoriti tako!  

POLITIKA  

Iznenađujuće je – zapravo je tragično u danim okolnostima – kako relativno velik broj Bošnjaka, naročito onih koji su na istaknutim pozicijama, koje smatraju intelektualcima i posebno politički funkcioneri, nemaju ni temeljni osjećaj za državnost.  

Da bih predupredio pogrešno i zlurado čitanje ovoga moga teksta, naglašavam da ne govorim o narodu u cjelini (nikada ne možemo govoriti o bilo kojem narodu u cjelini) nego o relativno velikom broju tzv. važnih ljudi. Državotvorna svijest u tih ljudi naprosto ne postoji.  

Već u prvoj rečenici upotrijebio sam riječ „tragično“ – ne slučajno i ne neosnovano. Naime, odsustvo državotvorne svijesti „evidentiramo“ neprestano na mjestima na kojima je državotvornost BiH suštinski i dramatično ugrožena od strane komšijskih i susjedskih režima, kao i njihovih „izvođača radova“ u BiH, pa i od strane značajnog broja institucija međunarodne zajednice.   

Najblaže rečeno, nekorektno je i to da se Bošnjacima insinuira navodna dilema da li se prikloniti Istoku ili Zapadu! Bošnjaci znaju (a morali bi to imati u vidu i drugi!) da su oni autohton evropski narod, a ne istočnjački. Takve insinuacije ne samo što su nenaučne i netačne, nego su one u funkciji projekta „antievropeiziranja“ Bošnjaka, odnosno za izgradnju animoziteta prema njima.  

Ti Bošnjaci morali bi znati – baš uvijek – da je njihov sudbinski interes suverena i cjelovita država BiH. Bez toga, izloženi su najozbiljnijoj i najrealnijoj prijetnji da budu sabijeni u nacionalni rezervat, odnosno geto, a bolje je ne živjeti nego tavoriti tako! Bez slobode čovjek je ništa!  

Konsekventno, to znači da Bošnjaci moraju učiniti sve da sačuvaju državne institucije, da ih ne osujećuju, ne podrivaju. Pri tome također moraju činiti sve što je moguće da afirmiraju sve građane, bilo koje nacije, koji istinski rade u interesu državnosti BiH, imajući u svijesti da ti ljudi rade upravo za sudbinski interes Bošnjaka. Samo kosmopolitizam može im osigurati okvir i udobnost države za opstanak. Isključivost ili agresivnost predstavlja siguran put u rezervat.  

Ma koliko zgledalo pretenciozno, upravo ovo što sam napisao predstavlja zdravi nacionalni program Bošnjaka, a za kojim se često tragalo. Nasuprot ovome – kao što sam nagovijestio na početku teksta – neki pozicionirani Bošnjaci povlače poteze koji ne samo što ne jačaju državne institucije nego ih devalviraju, osujećuju, relativiziraju. Pri tome oni „argumentiraju“ svoje poteze nekom vrstom fatalnog paralelizma: Ako Srbi i Hrvati mogu imati srpsko i hrvatsko ovo-i-ono, zašto ne bismo i mi?! To je pogrešan rezon i metoda jer su konteksti potpuno različiti: Bošnjaci nemaju „svoju“ državu kao drugi; zato njihov interes i metoda moraju biti drukčiji.   

Primjera radi, Bošnjaci su u relativno kratkom vremenu osnovali – što je zaista šokantno! – čak tri akademije nauka. To će ostati negativno markirano u analima. Nastranu to što je frapantno da pojedinci, ili grupa ljudi, osnivaju akademije nauka (u svakom ozbiljnom društvu to je u domenu institucija!), nego je u kontekstu ovog izlaganja takvo osnivanje tzv. akademija nauka udar na ANUBiH kao važan simbol državnosti.   

Ili – ne daj Bože da se tako nekako osnuje Bošnjačko društvo pisaca, pored onoga na državnom nivou: Društvo pisaca BiH. Efekt bi suštinski bio isti kao i u slučaju bujanja „akademijā nauka“.  

Bošnjaci koji čine takve stvari (dabome, i oni koji postaju članovi) pristaju na logiku i metode, na strategiju onih snaga u BiH koje rade ne destrukciji i dekonstrukciji države BiH. Uvijek je to, u takvim slučajevima, snažan doprinos razgradnji države po etničkim šavovima i time se osigurava put u rezervat u kome bi samo neko vrijeme opstajali kao nesretnici ti Bošnjakistanci.