A danas je badnji dan - koji najavljuje jedan od najvećih kršćanskih blagdana - Božić. U susret Božiću u studiju N1 televizije bila je peteročlana obitelj Martinović iz Sarajeva, mama Helena, tata Tomislav i djeca Karla, Nika i Petra Martinović i fra Mile Babić.

“Božić je ustvari blagdan radosti i tako ga i mi doživljavamo i slavimo. Djecu učimo tradiciji koja je važna da se uči i prenese. U proteklih nekoliko godina nismo obilježavali advent u našem dvorištu zbog korone. Najveće bogatstvo je sama obitelj. Moj suprug je imao šestero braće i četiri sestre”, kazala je za N1 Helena Martinović.

Dodaje da je bitno da se djeci pokaže povjerenje.

“Bitno je da djeci pokažemo da oni mogu da vjeruju nama, a mi u njih. Najteža su iskušenja, ali djeca sama moraju proći neke svoje puteve i mi ih možemo usmjeravati“.

Kada je riječ o običajima, ističe da su se danas možda malo promijenili nego prije.

“Izgubili su se neki običaji, možda su malo drugačiji sada u ruralnim krajevima. Smisao Badnjaka i pripreme slavlja je drugačija. Naše pripreme za adventski Božić se odvijaju cijeli mjesec. Potrebna je ljubav i pažnja, malo je konzumerizam uradio svoje u smislu darivanja. Bitno je da se u ovo vrijeme preispitamo koliko smo dobri, koliko brinemo jedni za druge. Trudimo se prenijeti to na djecu, taj osjećaj brige jedni za druge“.

Tomislav Martinović kaže da glavnu zaslugu pripisuje roditeljima koji su na njega prenijeli tradiciju.

“To možemo zahvaliti našim roditeljima koji su prenijeli na nas. Prije rata, sjećam se, Božić se slavio tri dana. Sada se dosta ljudi raselilo, mi smo uspjeli održati tu tradiciju neku. Prijatelji nam dolaze iz različitih zemalja, ne samo iz BiH. Kao što je Helena rekla, prenosimo tradiciju na našu djecu i djecu naših prijatelja koji su različitih konfesija“.

“Učimo o zajedničkom životu, zajedničkim vrijednostima koje nas spajaju a ne razdvajaju. Naša djeca uče i o drugim vjerama, poprimaju te stvari i sami nastavljaju kroz život tako što znaju ko su, šta su i ko su ljudi ko su prije njih živjeli. Ovo je Sarajevo, svi smo naučeni tim stvarima da poštujemo druge vjere”.

“Brojni prijatelji dođu, posljednji put nas je bilo blizu 200. Svi donesu nešto, svi pjevaju. Imamo svoj “zbor” kojeg zovemo “Zbor Nike Kolumbića” jer se ulica tako zove”, dodaje Tomislav.