Piše:  Oleksandr LEVČENKO (Antena M)

Rat u Ukrajini uzrokovao je depopulaciju stanovništva Ruske Federacije zbog enormnog broja ubijenih, teško povrijeđenih i odbjeglih muškaraca iz zemlje. U Rusiji se narednih deset godina očekuje najniža stopa prirodnog rasta stanovništva u posljednja četiri vijeka. Sada je broj rođenih beba negdje kao u doba Drugog svjetskog rata, što će reći – minimalan. Takve tendencije, izgledno je, ostaće i u 2023. zbog produžetka rata u Ukrajini i širenja mobilizacije.

Samo u ljetnjem periodu 2022. stanovništvo RF umanjilo se za 600 hiljada stanovnika. Još katastrofalnije se skraćuje se stanovništvo na selima. Kremlj je svjestan ovog problema i zato nezakonito daje svoje državljanstvo stanovnicima Ukrajine na privremeno okupiranim područjima i krade ukrajinsku djecu.  Divljačka i neljudska politika Moskve ne samo da uništava ukrajinsku privredu, već krade ukrajinske građane da bi ih kasnije odgajala u duhu ruskog šovinizma i mržnje prema svemu ukrajinskom.

Nešto slično, ali u mnogo manjim razmjerima činila je Osmanska Turska koja je uzimala mušku djecu iz osvojenih područja i od njih odgajala vojnike janjičare koji su vremenom postali glavna vojna snaga sultana. Kremlj planira od ukrajinske djece napraviti ruske janjičare. Zato to mora postati važna tačka budućeg kaznenog progona višeg političkog rukovodstva RF. To je Zločin protiv čovječnosti. Vladimir Putin i njegovo najbliže okruženje moraju snositi za ovo međunarodnu kriminalnu odgovornost. Za takozvanu posebnu vojnu operaciju mora biti osnovan poseban međunarodni tribunal.  

Ostaje enigma kako je do danas zemlja-agresor, inicijator najvećeg rata poslije Drugog svjetskog ostala stalna članica Savjeta Bezbjednosti UN i uopšte članica ove međunarodne organizacije univerzalnog karaktera koja promoviše mir, međuvladinu saradnju, stabilnost i najvažnije međunarodnu bezbjednost. Moskva je u svakom mogućem smislu postala anti heroj. Otvoreno promoviše šovinizam i rusizam kao savremeni ruski fašizam, teritorijalne pretenzije prema mnogim zemljama kao argument postojanja nekad Ruskog carstva koje je propalo prije više od stotinu godina. Od tada je na tlu ovog trulog carstva nastalo 37 samostalnih državnih subjekata. Možemo zamisliti da sada Velika Britanija i Francuska isto tako  otvore pitanja obnavljanja svojih nekada moćnih imperija. To je potpuna suludost za savremeni svijet, ali Moskva uzima argumentaciju još od prije 150 godina kad se aktivno razvijao ruski imperijalizam.

Podsjetimo i da je rascjep Sovjetskog Saveza u decembru 1991. ostavio neriješenim pitanje međunarodnih prava i obaveza  bivšeg SSSR. S tačke gledišta međunarodnog prava, do ovog vremena ostaje neregulisano pitanje statusa države-članice UN i stalnog člana Savjeta Bezbjednosti UN, koje sada koristi Ruska Federacija. Moskva misli da ako je 24. decembra 1991. stavila novu tablicu, jednostavno je preuzela mjesto SSSR u Savjetu bezbjednosti UN i to je sve. Ali do ovog vremena nemamo nijednog pravnog osnova u smislu legitimnosti takvog čina.

Ruska Federacija zauzela je mjesto SSSR bez bilo koje procedure predviđene Ustavom UN. Članom UN može postati samo miroljubiva zemlja koja je dobila preporuku Savjeta Bezbjednosti za odlukom Generalne skupštine UN. Takvu proceduru su recimo prolazili Češka i Slovačka poslije rascjepa Čehoslovačke, a to se tiče i zemlja bivše Jugoslavije.  

Sporazum bivših sovjetskih republika koji su izjavili da nisu protiv zauzimanja mjesta SSSR od strane Rusije nikad nije ratifikovao ukrajinski parlament. I ovaj sporazum nikako nije mogao zamijeniti postojeću proceduru dobijanja članstva u UN, kao i mišljenje pravnog savjetnika Sekretarijata UN o tome. Tako imamo slučaj bez presedana kad je jedna zemlja nametnula članstvo u UN svojom odlukom. Zato podsjetimo, Ukrajina stalno naglašava da RF mora proći Ustavom predviđenu pravnu proceduru dobijanja mjesta članice UN.