Piše: Oleksandar LEVČENKO  (Antena M)

20. januara, u Ramsteinu, biće održan još jedan samit ministara odbrane zemalja NATO saveza i država koje su odlučile da vojno-tehnički pomažu Ukrajini u ratu protiv ruske agresije. Vrlo važna odluka očekuje se od Njemačke - davanje dozvole za isporuku teških tenkova Leopard II.

Poljska je već spremna da ukrajinskim oružanim snaga da 14 tenkova takvog tipa, ali Berlin još nije dao svoje odobrenje na isporuku. Njemački kancelar i njegovi savjetnici misle da dolazak tenkova njemačke proizvodnje na ratišta Ukrajine može samo pogoršati bezbjednosnu situaciju i da će isprovocirati eskalaciju sukoba. To je tačno, što se tiče moskovske strane. Teški i dobro opremljeni savremeni tenkovi stvarno će pogoršati situaciju za Moskvu pošto mogu realno potpomoći ukrajinskoj strani da oslobodi velika područja koja je privremeno okupirala ruska vojska.

Stvarno će eskalirati situacija i unutar ruskog društva koje će napokon shvatiti da golom vojnom snagom neće pobijediti Ukrajinu i da će Moskva morati da donese tešku odluku o povlačenju svojih oružanih snaga sa čitave teritorije Ukrajine.

Zna se i šta sve, uz teško naoružanje, treba obezbijediti za ukrajinske vojnike koji, riskirajući svoje živote, izbacuju ruskog agresora sa ukrajinske zemlje. Ukrajinski vojnik realno je postao garant teritorijalne cjelovitosti niza država članica NATO. Kremlj je otvoreno saopštio namjeru da restaurira rusko carstvo, a to znači da državni suverenitet mogu izgubiti Litvanija, Letonija, Estonija i Poljska,  takođe i Finska koja je na pragu ulaska u Alijansu.

Osim toga, moskovski propagandisti više puta su ponovili da će, u slučaju pada Ukrajine, ruska vojska krenuti na Berlin, Budimpeštu i Beč. U takvom naletu ruske vojske neće ostati po strani Češka i Slovačka, koje mogu biti kolateralne žrtve. Deset zemalja NATO pod rizikom je direktne ruske okupacije. Ako Kremlj zaigra kartu podrške svojim saveznicima u Beogradu radi realizaciji plana ujedinjavanja svih Srba u jednu državu, za šta se devedesetih godina prošlog vijeka zalagao Slobodan Milošević, a sada to priziva Milorad Dodik i radikalne stranke Srbiji, onda se opasnost nadvija nad Hrvatsku, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju, sve članice NATO, te na BiH kao zemlju van Alijanse.

Ako uzmemom u obzir namjeru Moskve da formira novi pravoslavni blok zemalja, onda nisu u dobroj situaciji Rumunija, Bugarska i Grčka, kao članice NATO, te Moldavija i Gruzija, kao zemlje van bloka. Polovina Evrope, uključujući Njemačku, u opasnosti je od ruske invazije u slučaju pada Ukrajine.

A Scholz još vaga.

Pri tome, ruski petokolonaši vrlo su aktivni u Bugarskoj i Hrvatskoj, a pozicija Viktora Orbana svima je odavno poznata.

Ispada da ukrajinska vojska drži liniju odbrane prema dvadeset evropskih zemalja, ali njima komotno možemo pribrojati i bivše sovjetske republike na Kavkazu (Jermenija i Azerbajdžan) i u Centralnoj Aziji (Kazahstan, Kirgizija, Uzbekistan, Turkmenistan i Tadžikistan) koje ruska vojska neće zaobići ako uspije pobijediti u Ukrajini.

A Scholz još vaga.

Zvanični Brisel mora, napokon, odlučiti i očistiti politički prostor zemalja članica NATO od ruskih špijuna i političara koji potajno lobiraju za moskovske interese, pod izgovorom slobode izražavanja u medijima i u političkoj areni. Ta dostignuća zapadnih demokratija zloupotrebljava ruska obavještajna mašinerija, koja preko svojih poslušnika propagira agresivne ciljeve Moskve i ruši evropsko jedinstvo, sijući sumnju u neophodnost podrške Ukrajini kao ključnoj zemlji za odbranu teritorijalne cjelovitosti pola Evrope. Širenje antiamerikanizma i antiatlantskog jedinstva takođe je važan zadatak za petokolonaše koje podrivaju EU, NATO i čitav evropski bezbjednosni sistem.

Samo Leopardi II neće spasiti Evropu od eventualne ruske agresije. Ukrajini su potrebni napredni protivraketni sistemi tipa „Patriot“, savremeni borbeni avioni, artiljerija, oklopna vozila i još mnogo toga. Davanje samo zaliha nekadašnjeg sovjetskog oružja mora preći u novu fazu vojne tehničke pomoći Ukrajini, dostavljanje novog zapadnog naoružanja. Rusija kupuje oružje od Irana i Sjeverne Koreje, želi uvući  u sukob, na svojoj strani, Bjelorusiju.

Samo pobjeda ukrajinske vojske uz vojnu pomoć zapadnih demokratija pomoći će zaustavljanju širenja autokratije i diktature u Evropi i svijetu. Ako Aleksandar Lukašenko i njegovo okruženje u Minsku osjete brzo snaženje ukrajinske vojske zapadnim oružjem, dobro će razmisliti treba li njima ratna avantura koju zaziva Moskva, a koja i njih i Vjelorusiju može dovesti do uništenja.

Ko daje vojnu podršku Ukrajini faktički ulaže u svoju sigurnu političku budućnost, u stabilnost evropskog kontinenta i presijecanje širenja ruske ratne invazije i ideološke zaraze rusizmom kao vidom savremenog neofašizma u svijetu. U stvari, počela je borba između evropske ljudskosti i predatorskog djelovanja Moskve. Svaki evropski političar mora odgovoriti na samo jedno jednostavno ali važno pitanje:

Jesi li čovjek ili nisi?

Budi čovjek i stani uz Ukrajinu!