Jedna od turističkih destinacija koja posljednjih godina doživljava pravi procvat svakako je grad Saranda na jugu Albanije. Ovaj grad, situiran na obali Jonskog mora, udaljen svega 3 kilometra od grčkog otoka Krf, postaje među Bosancima i Hercegovcima omiljeno odredište.

Za Sarandu i generalno Albansku rivijeru važi konstatacija: Grčko more, bugarske cijene.

Istina, predivno Jonsko more, tirkizne boje, sljunčane i pješčane plaže, daju ambijent kao da ste u Grčkoj, dok su cijene niže nego da u Sarajevu boravite.

Put do juga Albanije

S obzirom na činjenicu da je Hrvatska uvela restriktivne anti-COVID mjere prema građanima Bosne i Hercegovine, dok je za građane Srbije otvorila svoju granicu, većina Bosanaca i Hercegovaca odmor je tražilo u bh. gradu Neumu, te u drugim zemljama: Crna Gora, Albanija, Grčka i Turska.

Ekipa Slobodne Bosne odlučila je posjetiti Sarandu i uvjeriti se u zašto je baš ovaj grad postao popularna destinacija. Za putovanje prema Sarandi nismo odabrali najkraću dionicu od Sarajeva, preko Foče i Šćepan Polja, nego smo izabrali alternativni pravac preko Konjica, Jablanice, Mostara, Stoca, Berkovića, Bileće do graničnog prelaza u Vraćenovićima u Crnoj Gori. Bitno je napomenuti da je put od Mostara do Stoca relativno dobar, ali poslije Stoca prema Berkovićima i Bileći, magistralni put je mnogo lošiji. Nakon što se kod Bileće pređe granica i uđe u susjednu Crnu Goru, magistralni putevi su mnogo bolji nego u BiH, odlično označeni i praktično je nemoguće zalutati. Od Vraćenovića put nas je vodio preko Nikšića, Danilovgrada i Podgorice do Tuza, nakon čega smo došli graničnog prelaza Hani i Hotit u Albaniji. Potrebno je istaći veliku ljubaznost granične policije u Crnoj Gori i Albaniji. Nisu bila veća zadržavanja na graničnim prelazima, nekih 10 do maksimalno 15 minuta. Nakon prolaska graničnog prelaza Hani i Hotit slijedi put kroz Albaniju.

Iskreno, mislili smo da ćemo kroz Albaniju zateći mnogo lošiju infrastrukturu. Naprotiv, veoma smo ugodno iznenađeni koliko su moderne i dobre ceste kroz Albaniju i vidi se da su tamošnje vlasti mnogo odlučnije i odgovornije pristupile izgradnji saobraćajne infrastrukture. Albanija je u pogledu autoputeva i magistralnih cesta mnogo odmakla od Bosne i Hercegovine.

Važno je istaći veliku saobraćajnu nekulturu vozača u Albaniji, koji vam oduzimaju i vaše pravo prvenstva, često skreću ne davajući žmigavac, i relativno brzo voze. Na putu prema Sarandi zatekli smo dvije teže saobraćajne nesreće.

Izuzev dugog puta do Sarande i loše saobraćajne kulture, nismo zabilježili druge probleme. Praktično od mjesta Koplik, na samom ulazu u Albaniju pa do mjesta Kavaje, južno od Drača, na svakih 200 do 300 metara nalaze se benzinske pumpe sa obje strane ceste. Brojna su stajališta uz put. Svi brže voze nego što je ograničenje na cestama. Ceste su mnogo široke i u slučaju pretjecanja moguće se skloniti u stranu, da se bez problema tri motorna vozila mogu mimoići.

Gust saobraćaj pratio nas je od Skadra preko mjesta Vore nadomak Tirane do iza Drača. Poslije mjesta Fier, osjetno je manje saobraćaja tako da smo nastavak puta prema Tepeleneu i Gjirokasteru mogli uživati. Predivni pejzaži Južne Albanije, rijeka Vjosa i njene plaže, planine, brda, maslinjaci, čine put do Sarande nezaboravnim iskustvom.

Nekih 15 kilometara prije graničnog prelaza Kakavia sa Grčkom, na desnu stranu skreće se prema Sarande, gdje praktično "kozijom stazom", nekih 25 kilometara opasne dionice se morate kretati prije nego što siđete u ravnicu mjesta Bistrica i Mesopotam. Nakon toga stižemo u Sarandu. Put od Sarajeva preko Mostara, Stoca, Bileće i Crne Gore do hotela u Sarandi iznosio je tačno 755 kilometara, uz tri stajanja za kraći odmor (Mostar, Podgorica, Kavaje) vožnja je trajala 13,5 sati.

Pojedinosti o Sarandi

U Sarandi smo boravili od 15. do 21. septembra. Grad ima nešto više od 20.000 stanovnika (duplo je veći od Makarske) ima tipičnu Mediteransku klimu i temperatura po danu u septembru nije prelazila 31 stepen, a po noći nije se spuštala ispod 20 stepeni Celzijusa. Grad Saranda od 365 dana u godini ima 320 sunčanih dana, nikada nema mraza, dok su najkišovitiji mjeseci novembar i decembar.

Grad obiluje velikim smještajnim kapacitetima, više od 700 hotela i apartmana (novi hotelski kapaciteti svakodnevno se grade), obiluje i sa brojnim plažama, kafićima, restoranima. U centru grada nalaze se brojni butici, prodavnice suvenira, apoteke, samoposluge, banke, mjenjačnice.

Hotel Erioni, u kojem smo odsjeli, rezervirali smo preko Booking.com aplikacije. Cijena noćenja u ovom hotelu za 6 noćiju, bez doručka, sa osiguranim parkingom i pogledom na more, iznosila je 157 eura (305 konvertibilnih maraka), odnosno nešto više od 50 KM za noć. Soba je sadržavala: klima uređaj, LCD televizor, frižider, kuhinju, dva balkona od kojih jedan gleda na more, vlastito kupatilo sa tušem, kao i dva kreveta - bračni krevet u sobi i krevet za jednu osobu u kuhinji. Pogled sa balkona pruža se na Jonsko more i na otok Krf u Grčkoj.

Moramo istaći veliku čistoću i urednost soba u ovom hotelu, ljubaznost domaćina. Primjerice vlasnik hotela je svoj automobil pomjerio da bi mi mogli parkirati na njegovo mjesto. Namještaj u sobama je nov i neće se desiti da zateknete star namještaj, primjerice kao u Hrvatskoj, gdje su naši gosti najčešće znali odsjedati u sobama sa namještajem starim i po najmanje 40 godina.

Cijene usluga

Plaža ispred hotela Erioni nije dobra, nema dobar prilaz moru, pa smo odlučili boraviti na privatnoj plaži hotela Apollon. Najam dvije ležajke, sa slamnastim suncobranom, i stolićem iznosila je 500 leka po danu ili 8 maraka. Primjerice u Hrvatskoj bi ovakva usluga koštala najmanje 30 KM. Plaža je čista, Jonsko more je u Sarandi je veoma čisto, bezbjedno je za kupanje, plaža je sljunčana, i ne treba daleko ići od plaže da bi se zaplivalo, nakon par metara, more postaje duboko.

Po cijenama slobodno se može reći da je Saranda jeftinija od Sarajeva. Kafa se kreće od 80 leka (1,30 KM) do 100 leka (1,60 KM). Sokovi (gazirani, negazirani) od 150 do 200 leka (2,40 KM do 3,20 KM), kisela voda od 1,30 do 1,60 KM. Domaća piva su jeftinija od uvoznih, tako se mogu naći već od 2 KM pa do 2,5 KM, dok su uvozna oko 3 KM.

Jela sa roštilja kreću se od 5 do 10 KM. Za jedan pristojan ručak za dvije osobe u Sarandi potrebno je izdvojiti 15-tak konvertibilnih maraka. Riba se kreće od 700 do 1000 leka (11,30 KM do 16,20 KM). Hamburgeri se kreću oko 6 KM, kao i doner, souvlaki i slični fast food proizvodi.ž

Kugla sladoleda je 50 leka (80 feninga). Moramo istaći da je sladoled u Sarandi definitivno najbolji. U suvernicama magneti za frižidere kreću se od 200 do 300 leka, poznata albanska rakija "Skenderb" se kreće od 450 do 800 leka zavisno od veličine flaše.

Prvu noć u mjenjačnici zamijenili smo 100 eura i dobili smo tačno 12.000 albanskih leka.

Ljubaznost domaćina

Ono što nas je posebno dojmilo u Albaniji je ljubaznost domaćeg stanovništva prema turistima. U Sarandi je bezbjedno za turiste, nijedan ružan pogled ili ružnu riječ nismo dobili. Kada su nas pitali: "Odakle ste", i nakon što smo odgovorili da smo iz Bosne i Hercegovine, veoma smo toplo i srdačno dočekani. Nas je posebno dojmilo to što Albanci ne prave razliku u ophođenju sa nama koji smo iz Bosne i Hercegovine i primjerice turistima iz Švedske, Njemačke, Francuske. Svi su jednako tretirani. U Hrvatskoj se dešavalo da se prema turistima iz Bosne i Hercegovine ophode na neljubazan pa čak i bezobrazan način, u poređenju primjerice sa Nijemcima, Talijanima, Austrijancima, Šveđanima.

Kao dokaz tome, je da ljubazno osoblje hotela Apollon nakon 5 dana korištenja njihovih ležajki i suncobrana, šesti dan nam nisu htjeli naplatiti i dali su nam potpuno besplatno na korištenje. Ovo pokazuje koliko su poslovni i koliko žele da im se i turisti iz Bosne vraćaju ponovo. 

Istu ljubaznost doživjeli smo i u mjestu Ksamil, 16 kilometara južno od Sarande. Ksamil obiluje prelijepim pješćanim plažama sa bijelim pijeskom, kristalno čistim Jonskim morem sa tirkiznom bojom, malim otocima. Kasmil je pun mlađih turista, a najčešće ih posjećuju iz istočne Evrope: Ukrajina, Rusija, Bugarska, Srbija, te iz Grčke koja je nekih 5 kilometara udaljena odatle.

Ksamil je nešto skuplji od Sarande, pa su ležajke primjerice 700 leka, a za dobar ručak za dvije osobe potrebno je izdvojiti do 60 KM.

Noćni život je posebno iskustvo. Grad je živ, unatoč čak i policijskom satu. Policija ne zaustavlja turiste i ne legitimiše ih. Posebno nas je dojmio veliki vrtuljak u samom centru grada, kao i brod - kafić, na kojeg se ukrcate na večer na party, uživate na brodu uz piće. Ovaj brod isplovi i plovi po zaljevu u Sarandi, uz techno, house muziku cijelu večer. 

Generalni utisak je da je Saranda novi turistički hit i da bi mogla postati novo omiljeno odredište brojnih Bosanaca i Hercegovaca. Loše strane su dug put (750 kilometara udaljenosti od Sarajeva), te saobraćajna nekultura na cestama u Albaniji. Brojne su prednosti: velika ljubaznost domaćina (bolja nego u Hrvatskoj definitivno - mnogo više poštuju turiste iz Bosne), jeftinije je mnogo primjerice i od Neuma, čistoća mora, veliki smještajni kapaciteti (hotel i sobu je uvijek lako pronaći u Sarandi), bogat noćni život (brojni kafići, diskoteke, restorani). Grad je podjednako dobar za porodice sa djecom, kao i za omladinu željnu provoda. Za sve one koji žele godišnji odmor provesti na moru, da otkriju nešto novo, gdje će biti više cijenjeni, a neće mnogo novca potrošiti, Saranda bi trebala biti prvi izbor.

(Slobodna Bosna)