Sjedinjene Američke Države se pripremaju da u petak objave novi veliki paket oružja za Ukrajinu, javio je Politico magazin pozivajući se na izjave tri američka zvaničnika i još jednu osobu koja je upoznata s raspravama.

Prema njihovim riječima, sljedeća tranša će uključivati dodatne artiljerije, municiju i vjerovatno visoko modularna oklopna borbena vozila tipa Stryker kojeg američki marinci koriste umjesto M1 Abrams tenkova. Isti ti zvaničnici su, koji su govorili pod uslovom anonimnosti, izjavili za Politico da ne očekuju se da će SAD poslati i M1 Abramse.

Razlog za takvu odluku je logističke prirode jer Bidenova administracija smatra da je njihovo održavanje na ukrajinskom bojnom polju veoma upitno, a ne zabrinutosti da bi njihova isporuka mogla eskalirati sukob, rekao je jedan od američkih zvaničnika.

Politico dodaje da će ovaj paket vojne pomoći vjerovatno uključivati i bombe malog prečnika koje se lansiraju sa zemlje (GLSDB), čiji je domet cirka 150 kilometara, rekli su neimenovani zvaničnici.

Paket neće uključivati ni taktički raketni sistem dugog dometa koji može doseći duboko iza ruskih linija na Krimu ili Donbasu. Administracija vjeruje da Ukrajina može “promijeniti dinamiku na bojnom polju” i odbiti ruske trupe bez projektila koji mogu doseći čak do Moskve.

Nedavno razvijeni GLSDB, je adaptacija široko korištene vazdušne bombe malog prečnika, ili SDB, za koju SAD, nisu mogle naći stranog kupca. Ove bombe bi značajno poduprijela ukrajinski kapacitet da napade na ruska područja daleko iza borbenih linija. Svaka GLSDB granata je kombinacija dva postojeća sistema, GBU-39/B SDB sa krilcima koji se lansira iz zraka uz pomoć aviona te raketnog motora iz artiljerijske rakete M26, kalibra 227 mm.

M26 rakete se mogu ispaljivati iz višestrukog raketnog sistema (MLRS) M270 i njegovih raznih varijanti, kao i iz raketnog sistema visoke pokretljivosti M142 (HIMARS) koji je već uspješno u upotrebi u Ukrajini.

Prilikom ispaljivanja GLSDB projektila, raketnim motorom iz M26 rakete daje inicijalni potisak nakon čega se krilca šire i projektil počinje da leti bez pogona, tj. da jedri nebom.

Projektil koristi postojeći inercijski navigacioni sistem GBU-39/B a ugrađen je i GPS kako bi lakše došli do cilja. Taj sistem navođenja osigurava preciznost do manje od 1 metra, tvrdi jedan od proizvođača - švedski SAAB. Zbog toga je projektil otporan na elektronsko ometanje, što predstavlja poseban problem u ukrajinskom sukobu.

Za razliku od većine artiljerijskih raketa i balističkih projektila, GLSDB ne prati balistički put kretanja, što znači da može gađati ciljeve iz različitih uglova i putanja. SAAB tvrdi da se GLSDB “može ispaliti sa skrivenih ili zaštićenih lokacija kako bi se izbjeglo otkrivanje pozicije”, što ga čini manje podložnim kontra paljbi.

Dodatna prednost ove vrste projektila je činjenica da SAD imaju viškove GLSDB-a s obzirom da su se nadali velikoj međunarodnoj potražnji, što se nikada nije desilo.

Projektil je nastao kolaboracijom između dva vodeća svjetska proizvođača aviona i naoružanja - američkog Boeings i švedskog SAAB-a.