Washington i Brisel izašli su sa novim planom za Kosovo. Prema onome što je do sada procurilo u javnost, poznato je da ne bi bilo odmah međusobnog priznanja Srbije i Kosova, ali bi poštovali granice jedni drugih, Srbi bi dobili zajednicu opština na sjeveru, a Priština pristup međunarodnim institucijama.

U srbijanskoj javnosti posljednjih dana vlada prava drama, a stvari su otišle toliko daleko da Aleksandar Vučić čak prijeti i odlaskom. Navodno, Zapad mu je rekao da će se u slučaju odbijanja sporazuma uvesti vize i povući sve investicije, pa traži nacionalni konsenzus.

O svemu tome novinari Slobodne Dalmacije razgovarali su sa Filipom Balunovićem sa Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu.

Vjerujete li vi Vučiću kada kaže da je sada spreman i na odlazak?

-Ja njemu uglavnom ne vjerujem ništa, tako da mu ne vjerujem ni to da je spreman za odlazak. U ponedjeljak je izjavio nešto što je užasno opasno, a to je da on živi za državu. Ta njegova rečenica "ja živim za državu" meni otkriva jedno akutno manično stanje.

A kada imate jednog takvog čovjeka na čelu države, onda je to opasno i za tu državu, a i za okolinu. Ne vjerujem da će se Vučić povući. Na kraju krajeva, zašto bi se povlačio s dužnosti čovjek koji, uza sve manipulativne i koruptivne radnje, ima po postocima najveću podršku u Evropi?! Rade to i drugi, ali ne uspijevaju prebaciti 50 posto i pobijediti u prvom krugu.

Čak se zavrtjela i ideja referenduma, odnosno da bi se nakon Skupštine tražio i blagoslov naroda. Kada bi došlo do takvog referenduma, kako bi se izjasnila većinska Srbija?

-Kada su u pitanju referendumi, to je jako nezgodno. Puno toga bi ovisilo o pitanju koje bi se postavilo, kao i kontekstu u kojemu bi se našlo. Držim da ovo ipak nije stvar za referendum zato što se radi o potpisivanju nekog sporazuma u kojemu Srbija sigurno neće pristati na priznanje Kosova.

Hoće li pristati na njegovo članstvo u svim međunarodnim organizacijama bez eksplicitnog spominjanja Ujedinjenih naroda, a što je veliki bauk u Srbiji, to nisam posve siguran. Bude li referenduma, uvjeren sam da će se Vučićev tim, a ne on o kojemu se često govori kao svemogućem, pobrinuti za to da se steknu uslovi "za".

Neka ranija iskustva nas uče da jedan čovjek to uvijek ne može predvidjeti. Sjetite se samo Grčke i referenduma za ili protiv prihvaćanja uslova Trojke i kada je tadašnji premijer Aleksis Cipras, koji nije Vučić i nije toliko manipulativan, dobio što nije želio.

Očekivao je da će biti "da", a bilo je "ne". Ako raspiše referendum, Vučić će misliti da će dobiti ono što želi, ali nisam baš siguran da će Srbija tako i glasati. Šanse su, rekao bih, 50 naprema 50.

Koliko će pristajanje na sporazum pet utjecajnih zemalja koje do sada nisu priznale Kosovo izbiti Srbiji jaki adut u vodama diplomacije?

-Ako je to tačno, a ja sam to čuo od Vučića kojemu ipak sve ne vjerujem, onda je to zaista ozbiljan problem Beogradu. Do sada se u dobroj mjeri igralo na tu kartu i srpska vanjska politika zasnivala se na "otpriznavanju" Kosova.

Ovo je djelimično poraz srpske vanjske politike jer se takve stvari predviđaju i rade na bilateralnim susretima sa zemljama poput Španije, Slovačke, Grčke, Kipra... Srbija će, ponavljam, ako je sve tačno, imati dosta oslabljenu poziciju u budućnosti.