Kada cistitis (upala mokraćnog mjehura) nije dobro ili dovoljno dugo liječen, može se proširiti i na gornji dio urinarnog trakta i zahvatiti mokraćne kanale (uretre) i bubrege.

U tom slučaju nastaje pijelonefritis, odnosno upala bubrega i mokraćnih kanala. Pacijent koji ima upalu bubrega (pijelonefritis) je malaksao, ima povišenu tjelesnu temperaturu (iznad 38 stupnjeva Celzijusa duže od 2 dana), groznicu, drhtavicu, osjeća bolove u zglobovima ili leđima, povremenu jaku bol u trbuhu, mučninu, bol prilikom mokrenja, češće mokri i ima nagon za mokrenjem noću. Urin je zamućen, nije normalno žute boje. Karakteristična je i pojava krvi u urinu, kao i neugodan ili jak miris urina. Infekcije urinarnog trakta, pa i pijelonefritis, u 85-90 posto slučajeva izaziva bakterija Escherichia coli.

Promjene kiselosti (pH) u genitalnom i urinarnom traktu, posebno u menopauzi, glavni su faktori koji doprinose smanjenju otpornosti na infekcije. Rizik se povećava i kod oslabljenog imuniteta ili kod anatomskih deformacija urinarnog trakta, koje uvjetuju vraćanje mokraće u gornje dijelove urinarnog trakta (retencija urina).

Dijagnostika: pregled urologa, laboratorijske analize urina sa antibiogramom, cistouretrografija, ultrazvuk bubregam Skener (CT) bubrega, biopsija bubrega.

Liječenje: Hospitalizacija, antibiotici prema antibiogramu intravenski ili parenteralno, antipiretici, kortikosteroidi, izbjegavanje alkohola, kafe, limunovog soka, Vitamin C (povećava kiselost urina).